Review
Božo Vrećo prešao je dug put od onog prvog solističkog koncerta u Zagrebu prije nekoliko godina (u Pogonu Jedinstvo) na kojem je predstavio svoju osebujnu glazbenu viziju omnirodnog a cappella sevdaha, do raskošnog zvuka kakvim eksperimentira na recentnim diskografskim uratcima. Od vrlo osobnih, intimističkih autorskih sevdalinki u emotivno intenzivnim izvedbama, do pjesama s bogatom instrumentacijom od kojih neke imaju potencijal da postanu pop senzacije. Naravno, sva ta bogata produkcija bila bi uzaludna bez solidnog glazbenog štofa – koji je Božo odavno dokazao.
Ovo je peti album u Vrećinoj solističkoj karijeri (nakon početaka u bendu Halka) i prvi koji je izdan i u vinilnom obliku. Vrećo ima moćan i fascinantno izražajan glas i njegov je forte solistička izvedba, ali nije ostao u toj niši ''a cappella sevdaha'', već je odlučio proširiti svoj stil i surađivati s raznoraznim izvođačima kao što su Marko Louis, Vasil Hadžimanov, Joost Spijkers, Igmar Piano Duo, Miroslav Tadić, Bane Vasić (iz Južnog vetra) i ostali. Zato je ovaj album jedan od stilski najeklektičnijih – svaka je suradnja obilježena sinergijom dva raznorodna talenta. Najsnažniji, iako vjerojatno ne i najzanimljiviji stilski pečat ostavio je Vrećin ''glazbeni brat'' Marko Louis, zaslužan za miks i produkciju, a jednu je pjesmu i otpjevao u duetu s Vrećom: Sanjao sam. Marko Louis je zaslužan za raskošan zvuk sa širokim dijapazonom instrumenata, od klasičnih kao što su saksofon, truba, violina, klavira, flaute, violončela, perkusija, harfe, do onih koje vežemo uz (naročito istočni) etno izričaj, kao što su kaval, arapska lutnja, rubab, setar itd. Božin glas je toliko markantan i nadmoćno plijeni pažnju, da nije lako napraviti aranžmane koji će biti ''pravedni'' i prema bogatim suzvučjima instrumenata. Dok s jedne strane ima prekrasnih aranžmana u kojima se Božin glas i ljepota instrumentalnog zvuka skladno stapaju, neke su pjesme ipak malo pretjerano producirane, kao što je npr. Bismillah ili obrada Jean Michel Jarreove ''Revolution'' (inače jedina obrada na ovom albumu), suradnja sa Sudar Percussionom i Stefanom Milenkovichem, koja najviše skreće u pop.
S druge strane tog raspona intimističke su izvedbe poput prekrasne “Volio me kao oči” s Miroslavom Tadićem i “Marija” s beogradskim dvojcem Ingmar Piano Duo. ''Ko li noćas miluje ti kosu'' fina je mainstream balada, uz elegantnu pratnju Vasila Hadžimanova na klaviru (jedan od singlova koje smo već imali priliku čuti. S Joostom Spijkersom, nizozemskim glumcem i pjevačom, Božo je otpjevao prekrasnu uspavanku “Ona spava na postelji od lala”, za koju ga je, kako je rekao, nadahnuo djelić svadbene pjesme iz okolice Trebinja.
“Melek” sadrži 18 pjesama (od kojih je 17 autorskih) i traje 70 minuta, što je rijetkost među ovdašnjim studijskim uratcima, pa svakako treba pohvaliti ambicioznost projekta, kao i Božin poriv za glazbenim razvojem i eksperimentiranjem – nekim se pjesmama možda udaljio od tradicionalnijih slušatelja vjernih sevdahu, ali se približio nekoj novoj publici. Riječ je o kvalitetnom albumu koji pokazuje raznolika lica Božinog talenta. Inače su Božina najjača strana žive izvedbe koje svojom emotivnom snagom, toplinom i poletom opčine publiku, ali i kroz studijske uratke poput ovog izbija njegova glazbena karizma i talent.
Mirna Marić
/
