Drones

Review

Mogu li dronovi odjednom preuzeti svijet i upravljati ljudskim životima? U fikcijskom konceptualnom albumu grupe Muse očito mogu jer je ekipa u novom albumu „Drones“ duboko zakoračila u prilično mračnu i zastrašujuću viziju budućnosti.

Već na prvi uzvik „Dead Inside!“ na istomenoj pjesmi bend otvara širok spektar laganijih, kvalitetnih i do savršenstva dovedenih elektroničkih tonova povezanih s pokojim distorziranim rock riffom. Upečatljiv beat pretvara se u melodičnu gitarsku podlogu koja podržava recitativ Matta Bellamyja koji se uistinu uživio u izvedbu pjesme te uspješno dočarava ozbiljnost i patetičnost situacije o kojoj pjeva.

Intro u „Psycho“ ledi krv u žilama te priprema za mehanističke osjećaje kojima obiluje sljedeća stvar. Ovo je tipični Muse, odveden na jednu novu, višu razinu. Refren koji će mnogi dosta brzo upamtiti, no potrebno je nekoliko slušanja kako bi se osjetila prava žestina stvari tijekom koje se ponavlja motiv narednika i podređenog iz intra dok stihovi:

Are you a psycho killer? Say "I'm a psycho killer!"
(I am a psycho killer!)
Scream it!
(I am a psycho killer!)
Show me your war face!
(AHHHH!)
You are a pussy! I said show me your war face!
(AHHHH!)

slušatelja osvješćuju na ozbiljnost situacije koja se zapravo svakodnedno i odvija u svijetu.
„Mercy“ sintetičkim zvukom klavijatura donosi dašak Coldplaya u igru, no uz Queenovski refren dodatno naglašava spoznaju o težini cjelokupne situacije u kojoj se protagonist nalazi. Jedna od najžešćih stvari na albumu je „Reapers“ koja odmah na početku oduševljava gitarskom solažom i pretvara se u rock'n'roll poslasticu s prizvukom heavy metala osamdesetih. Priča se nastavlja distorziranom „The Handler“ koju „drži“ kvalitetna ritam sekcija dok solaža stvara psihodeličnu konfuziju koja kulminira uz pomoć Bellamyjevih visokih tonova.

Uvod u „Defector“ je govor predsjednika Johna F. Kenedyja uz 1961. godine. „Defector“ pokazuje bunt protagonista, koji se nastavlja u pjesmi „Revolt“.

„Aftermath“ je THE balada albuma i kao takva je veliki kontrast ostatku djela.

„The Globalist“ je pjesma od tri dijela – u prvom dijelu protagonistu se nagovještava da bude sve jači i da vlada svijetom, u drugom on uništava svijet dok u trećem požali zbog svega. Ovo je najkompleksnija stvar koju je Muse napravio, a završava strofom:

There’s no culture left
To love and cherish
It’s gone, you know it’s gone for good
A trillion memories
Lost in space and time forevermore
I just wanted
I just needed to be loved

Cijela strka i zbrka kako bi se na kraju spoznalo da je poanta svega bio nedostatak ljubavi, koja, na kraju krajeva i pokreće čitav svijet, zar ne? Izrazito dramatičan je sam kraj albuma uz pjesmu „Drones“ u kojem je vidljiv utjecaj klasične glazbe, Mattov vokal ima glavnu ulogu da slušatelja prestraši do kraja jer:

Killed by drones
My mother, my father
My sister and my brother
My son and my daughter

Killed by drones
Our lives between your fingers
Can you feel anything?
Are you dead inside?
Now you can kill from the safety of your home with drones

Amen

Preslušajte album. Nekoliko puta, dajte mu puno, puno prilika, dajte priliku svakom taktu, svakoj noti, svakom stihu - nećete požaliti.

Maja Trstenjak