Human. :||: Nature.

Review

Čini se ne tako davno, ali ipak, prošlo je 5 godina od posljednjeg albuma finskim symphonic metal giganta Nightwisha, te je sama najava novoga albuma izazvala val oduševljenja pred ogromnom vojskom fanova Tuomasa Holopainena i ostale družine, koja već više od 10 godina djeluje bez nekad zaštitnog lica Tarje Turunen. nakon Tarje, pa potom i Anette Olsen, glas Nightwisha već neko vrijeme pripada nekadašnjoj frontmenici pomalo zaboravljenog benda After Forever, Floor Jansen.

Album je podijeljen na značajno dva različita dijela, a to su kao što vidimo u naslovu "Human" i "Nature". Prvi dio, odnosno "Human" nije ništa revolucionarno, to je ispreplitanje metala, simfonije, rekli bi klasični Nightwish, dok je drugi dio "Nature" sadrži gotovo polusatnu orkestraliju složenu od 8 pjesama, gdje osim "govora", i male operne dionice na kraju, pjevenja gotovo da i nema.

Iako je Holopainen "Human" opisao kao koncept, ne mogu se oteti dojmu da se radi o gigantskoj 50-minutnoj pjesmi rapoređenoj u više uradaka, različitima tek toliko da bi se mogli odvojiti kao jedinstvene dionice. "Noise" je izašao kao prvi singl i najbolje dočarava opus ovog djela, kako glazbeno tako i tekstualno. Klasični Nightwish tako je još jednom pripremio dobar dio materijala kao podlogu za uživanje starijih fanova, ali to je zapravo uglavnom to. Nije maestralno, nije remek-djelo, ali nije loše ni u kom slučaju.

"Nature" si, po želji možete pustiti odmah nakon prvoga dijela "Human", no vjerujem da će mnogima kao i meni, trenutno raspoloženje ipak biti to koje odlučuje koji disk, odnosno dio albuma jer pogodan za vas. "Nature" se kreće i bazira isključivo na atmosferi, te je za razliku od "Human" ipak više pogodniji kao pozadinska glazba.

Osobno, godinama nisam spektakularno uživao u Nightwish albumima, sve nakon "End of an Era" je zapravo i bilo to. Kraj jedne ere uz koju smo mnogi odrasli, no s obzirom da sam baš uz Nihtwish i odrastao, uvijek će imati dozu kredita kod mene, iako "Human II Nature" po ničemu nije spektakularan album ma koliko se trudio biti takav i epski.

Dražen Plukavec