Nightwish je bend nastao tijekom 1996. godine u gradiću Kitee, Finska. Ključni čovjek u Nightwishu je Toumas Holopainen, klavijaturist koji je svirao za mnoge bendove (Nattvindens Gråt i Darkwoods My Betrothed, između ostalih) prije nego je osnovao Nightwish. On kaže da je ideja za Nightwish nastala jedne noći kada je sjedio s prijateljima oko logorske vatre. Tada je poželio pisati svoj materijal te ga ukomponirati u projekt koji će on sam osnovati. Ideja o glazbi bila mu je vrlo jasna: atmosfera kakva se stvara prilikom pričanja priča oko logorske vatre, ali vođena njegovim klavijaturama.

Ubrzo je pozvao svog školskog kolegu, čovjeka po imenu Erno „Emppu“ Vourinen da svira akustičnu gitaru, te prijateljicu Tarju Turunen, koja je imala istog učitelja kao i oni: Plamen Dimov. Tri glazbenika snimila su demo vrpcu u zimi 1996. Ime Nightwish nastalo je od prve pjesme koju su snimili zajedno, a demo je još uključivao pjesme The Forever Moments i Etiäinen. Nakon što su snimili demo, zaključili su da je Tarjin operni vokal prejak, pa odlučuju u ruke uzeti električne gitare te bubnjeve, kao element heavy metala.

Već tu je Nightwish bio unikatan bend, što je Tuomas vjerovatno znao (a možda i nije, s njim se nikad ne zna), ali je sigurno vjerovao u to i to je ono što ga je tjeralo naprijed: nevina, dječačka vjera u bolji svijet, svijet koji će sam izgraditi po svojoj volji.

1997. bend snima još jedan demo nazvan Nightwish Demo, te im se priključuje bubnjar Jukka „Julius“ Nevalainen. S električnim gitarama i bubnjevima, srž benda je stvorena, kao i temelj budućeg, unikatnog zvuka Nightwisha.

Bend je u studio ušao u travnju 1997. snimiti još jedan demo, ovog puta nazvan Angels Fall First. Bend je potpisao ugovor sa diskografskom kućom, te još jednom unišao u studio kako bi ponovo snimili Angels Fall First, ali ovog puta kao full-lenght album. U studenome 1997. izašao je Angells Fall First, prvi album benda i odmah dostigao broj 31 na finskoj top-ljestvici albuma, a singl The Carpenter je dostigao broj 3 na finskoj top-ljestvici singlova. Osim Tarje, na albumu je pjevao i Toumas Holopainen, te je ovo jedan od ukupno dva albuma na kojima obavlja i vokalne dužnosti uz klavijature. Ubrzo im se na nastupima pridružuje basist Samppa Hirvonen, no ubrzo ga mijenja Sami Vänskä. Tijekom prijelaza 1997. na 1998. bend je održao tek sedam koncerata, zbog odrade vojnog roka i Tarjinog školovanja. Bez obzira na to, može se slobodno reći kako je magija probuđena.

U travnju 1998. bend snima svoj prvi video spot za pjesmu The Carpenter. Ubrzo, u kolovozu 1998. snimaju svoj drugi album, Oceanborn. Prihvaćajući više progresivan stil vidjelo se da je bend gotovo u potpunosti odbacio svoj folk stil za razliku od prvog albuma, te da se okrenuo više heavy zvuku. Heavy zvuk su dobili i gostovanjem Tapio Wilskae, pjevača grupe Fintroll koji ima izuzetno oštar glas. Oceanborn je proglašen dobrim djelom, pjesme su bile čvrste, te je postigao mnogo veći uspjeh od prethodnika, našao se na petom mjestu najprodavanijih albuma u Finskoj. Prvi singl skinut s albuma, Sacrament Of Wilderness dosegao je broj 1 među singlovima i tamo ostao nekoliko tjedana. U proljeće 1999. diskografska kuća izdaje Oceanborn i u ostale zemlje svijeta. Da Nightwish već onda nije bio bilo tko, dokazuje i 68 000 prodanih primjeraka ovog albuma samo u Finskoj. Sa ovog albuma mi se najviše sviđa prva stvar, Stargazers, zbog iznimno snažnog Tarjinog vokala za koji je potrebno mnogo vježbe. Nažalost, 2005. godine ova je pjesma ispala iz koncertnog repertoara benda.

Tijekom 2000. godine, dok su bili u studiju, bend prihvaća nastupati na izboru finske pjesme za pjesmu Eurovizije sa svojom pjesmom Sleepwalker. Nightwish doživljava pravi pothvat, no unatoč pobjedi među publikom, žiri je odlučio da na Eurosong ipak ide gospel pjevačica Nina Åström. U svibnju iste godine, Nightwish izdaje svoj treći album, Wishmaster, koji odmah zasjeda na broj 1 na finskoj top ljestvici albuma, tamo ostaje puna tri tjedna, te doseže zlatnu naknadu. Album je u nekim časopisima proglašen albumom mjeseca, unatoč očekivanim izdanjima giganata Iron Maiden i Bon Jovi. Prateća turneja odvela je Nightwish na svih šest kontinenata, te tako proširila glas o novom ultra-dobrom bendu.

Ovdje ćemo se malo zadržati. Wishmaster je prvi “pravi“ album Nightwisha; pun brzih i žestokih, heavy pjesama, ali i nježnih balada u kojima Tarjine vokalne mogućnosti dolaze do visokog izražaja. Upravo na ovome albumu ekipa je pronašla „dobitnu formulu“ koju će slijediti i u budućnosti, na svojim budućim izdanjima. Pjesme She is my sin, The kinslayer, Come cover me i naslovna Wishamster bile su sami hitovi, a posebno su me se dojmile pjesme Deep silent complete, drugi singl sa albuma i pjesma o dubokoj žalosti, te posebice Fantasmic, kompleksna, zasebna metal opera posvećena Disneyevim animiranim filmovima čiji sam veliki obožavatelj. Koliko je ova pjesma teška za odsvirati, govori i činjenica da nikada nije odsvirana u cijelosti. Već sam spomenuo kako se album našao na prvom mjestu finske ljestvice, a prodan je u 77 000 primjeraka samo u Finskoj. Osim toga, osobno mi je ovaj album posebno prirastao srcu jer je pjesma Come cover me bila prva pjesma Nightwisha koju sam čuo, a nalazila se na jednoj kompilaciji metal hitova.

U 2001. godini, bend snima svoj prvi, i zasad jedini, EP nazvan Over The Hills And Far Away, na kojem se nalazi obrada istoimene pjesme tragično preminulog Garyja Moorea, zajedno sa još dvije nove pjesme: 10th Man Down i Away, te novom inačicom pjesme Astral Romance, koja se pojavila na prvom albumu, ali sada je muške vokale otpjevao Tony Kakko iz benda Sonata Arctica.

Na samom kraju 2000. godine bend izdaje svoj prvi DVD, nazvan From Wishes To Eternity. Nightwishova verzija Mooreove pjesme bila je dobro prihvaćena od publike, pa je postala neizostavan dio repertoara benda, te se pojavljivala na još nekoliko Nightwishovih kompilacijskih albuma.

Ubrzo potom, bend je naišao na prvu veliku prepreku, i kako oni to nazivaju, jednim od najtežih trenutaka u povijesti benda. Problem se najviše odnosio na basista, koji je počeo izbjegavati sastanke, te nije davao sto posto od sebe na koncertima. Ostatak benda je odlučio potražiti novog basista, iz jednostavnog razloga da se izbjegnu još veće tenzije. Uz to, ni gitarist nije bio zadovoljan svojom ulogom u bendu, ali nakon duge rasprave složio se da će pregristi jezik i poslije toga više nitko nije niti spomenuo problem.

Uskoro je klavijaturist i mastermind benda Tuomas Holopainen dobio poruku od Tonny Kakkoa da raspusti Nightwish te se krene baviti produciranjem. Holopainen je prihvatio ideju, te nazvao diskografske kuće i prekinuo ugovor. Rekao je kako je Nightwish raspušten, ali ne oficijelno, nego kako bi on mogao producirati sljedeći album, ali nikako više svirati. Odmah poslije posljednje svirke, Holopainen i Kakko su otišli na zajednički put u Laponiju, sjeverni dio Finske, te na tom čudesnom putovanju nekakvim čudom zaključili kako nije tako jednostavno raspustiti bend poput Nightwisha. Poslije puta, Holopainen je nazvao čovjeka po imenu Ewo Pohjola koji se ponudio da bude menadžer Nightwisha i da pomogne srediti stvari. Na svu sreću ovoga svijeta, Holopainen je pristao. Obojica su shvatili kako se promjene unutar benda moraju dogoditi, te zajedno otpuštaju basista Sami Vänskä i u bend dolazi novi član: Marco Hietala. Marco se pridružio bendu nakon što je napustio svoje prijašnje bendove Tarot i Sinergy. Uz to, Marco je prihvatio dužnosti muškog vokala uz dužnosti na basu.

Osvježeni novim članovima, 2002. godine Nightwish izdaju novi album, Century Child. Moje viđenje oko ovog albuma ću odmah započeti s naslovnicom. Djevojka u bijelom koja sjedi pokraj vodopada. Nightwish je bend koji se oduvijek bavio onim „nekim davnim“ vremenima, vremenima koja su iza nas, puna simbolike i mistike. Ni ova naslovnica nije izuzetak. U maniri najboljih „priča za laku noć“, ova naslovnica prije svega pokazuje nevinost (bijela boja), ali i čistoću (voda), a ta dva pojma su povezana tisućama godina i možete ih naći u gotovo svakoj bajci, slikovnici, religijskim knjigama, pa čak i tarot kartama. Tu nema dvojbe, jasno se vidi koliko je Nightwish zapravo intelektualan bend i koliko brinu o svakom detalju svojih radova, ne samo o glazbu ili estetskom izgledu.

Što se tiče samog albuma, on je nastavio dobitnu formulu pronađenu na svom prethodniku, ali u najboljoj maniri. I to je još jedna stavka zašto volim Nightwish. Sa svakim albumom oni postaju bolji i bolji, nastoje ne ponavljati greške i popunjavati svaku prazninu. Slikarski rečeno, Nightwish je idealno popunjeno platno.

Century Child je album koji mi je otvorio srce prema Nightwishu, album koji mi je uvelike pomogao da se zaljubim u njih. Od prve stvari na albumu, Bless the Child, koja ima zarazan heavy metal riff, desetominutnog epa Beauty of the beast, genijalne obrade Phantom of the opera, ubitačno žestoke Slaying the dreamer, pa sve do End of all hope, najrazličitije pjesme koju je Nightwish ikada napravio i mog osobnog favorita, pjesme Ever dream, ovaj album ne prestaje iznenađivati svojom raznolikošću i raskošnošću. Uistinu, kada slušate ovaj album, čini vam se da ulazite u magičan svijet vilenjaka, čarobnjaka, princeza, prinčeva i epskih bitki od kojih zastaje dah.

Glavna promjena spram prijašnjim albumima bila je ta što je bend uveo finski simfonijski orkestar na pjesmama Bless The Child, Ever Dream, Feel For You i Beauty of the Beast. Na radost fanova, na albumu se našla i već spomenuta obrada pjesme Phantom Of The Opera iz istoimene broadwayske predstave Andrew Lloyd Webbera. Snimljen je i video spot za pjesmu Bless The Child. Album je bio najbolje primljen album dosada, pa se kao takav našao na ljestvicama čak sedam država, a već je i glupo spominjati da se u Finskoj našao na prvome mjestu.

Godinu poslije, 2003., bend snima svoj drugi DVD nazvan End Of The Innocence, gdje se mogu naći intervjui svih članova benda, kao i koncertni materijal. Vokal Tarja Turunen vjenčala se tijekom iste godine, a njen brak igrat će vrlo bitnu ulogu u njenom odlasku iz benda.

Novi album, Once, sa prvim singlom Nemo (latinski: nitko) pojavio se 2004. godine i dosegao broj jedan u Finskoj i Mađarskoj, te bio u najboljih deset albuma u još nekoliko država. Ovaj album je postao još bolji od svog prethodnika, što će i dokazati njegov plasman na ljestvicama, ali i u prodaji. Na ovome albumu glavna karika benda Tuomas Holopainen izravno pokazuje svoju ljubav prema filmskoj glazbi, te Nightwish jako približava istoj. Poslije se pokazalo kako je Nemo njihov najuspješniji singl. Sa albumom Once, Nightwish je počeo producirati orkestralne verzije svojih pjesama, pa se u tim verzijama pojavljuju Nemo i Ghost Love Score. Kao što možemo vidjeti, simfonijski orkestar je ostavio snažan utjecaj na Nightwish, što dokazuju i simfonijski aranžmani na devet od jedanaest pjesama na albumu Once. Slava Nightwisha sve više raste i sa albumom Once dolazi do svog usijanja. Bend prvi puta uzima orkestar izvan Finske, odnosno cijenjeni London Philharmonic Orchestra. Once je također drugi album na kojem se nalazi pjesma otpjevana potpuno na finskom jeziku, Kuolema Tekee Taiteilijan ili u prijevodu smrt stvara umjetnike. Once je postigao trostruki platinasti status u Finskoj i Njemačkoj, zlatnu naknadu u Švedskoj, te dosegao broj jedan u Grčkoj, Norveškoj i Mađarskoj. Sa albuma su još skinuti i singlovi: Wish I Had An Angel (koji se našao na soundtracku za film Alone In The Dark), Kuolema Tekee Taiteilijan i The Siren. Da stvar bude ljepša, pokraj prihvaćenosti od strane publike, album Once prihvatili su i kritičari, po prvi puta u karijeri Nightwisha. Uz Nemo, prelijepu pjesmu koja će vas odvesti na unutarnje putovanje beskrajnih pejzaža ljudske duše, posebno su me se dojmile pjesme Wish i had an angel (gdje do vrhunskog izražaja dolazi vokalna bitka, ali i spoj vokala Tarje i Marca), čvrsta i mračna Planet hell i Creek Mary's blood, pjesma koja pjeva o padu sjevernoameričkih domorodaca, a na kojoj gostuje John Two-Hawk iz plemena Lakota.

2005. godine izdan je best of album nazvan Highest Hopes, koji je sadržavao obradu Pink Floydove pjesme High Hopes snimljenu uživo, te novu verziju pjesme Sleeping Sun, za koju je snimljen i novi videospot. Iste godine snimljen je nastup u Hartwall Areena, u Helsinkiju, Finska, te prikladno nazvan End Of An Era. Zašto kraj jedne ere? Zato što iz benda izlazi njihov zaštitni znak, pjevačica Tarja Turunen. Tarja je u biti otpuštena, i to otvorenim pismom koji se našao na službenim internetskim stranicama benda, tako da ga je mogao pročitati bilo tko. Tarja je žustro reagirala, no to joj nije pomoglo. Bila je izbačena iz benda, a Nightwish je počeo tražiti novu pjevačicu. Koliko se može vjerovati svim novinskim natpisima, kao i natpisima internetskih medija, za Tarjin odlazak nije zaslužan nitko iz samog benda, već njen suprug (koji je ujedno i njen menadžer) koji je osjetio ljubomoru jer je njegova supruga (naravno) bila jedina žena u muškom bendu.

Nakon nekoliko šala na račun benda od strane novinara, Nightwish organizira veliku audiciju za novu pjevačicu. Tu dolazi šveđanka Anette Olzon i pobjeđuje, te tako postaje novi vokal Nightwisha. Opet ponavljam, ne znam koliko mogu vjerovati medijima i, u ovom slučaju, pričama s ulice, no načuo sam da je do svojevrsnog polufinala natjecanja za pjevačicu Nightwisha došla i jedna Hrvatica.

Nightwish s novom pjevačicom djeluje pomalo nesigurno, čak i uplašeno, pa prvo izbacuju jednu pjesmu, Eva, na internet, dakle samo za skidanje. Publika je prihvatila „novi“ Nightwish, kako su ih nazivali, te bend izdaje novi singl, Amaranth, te odmah potom potpuni album, nazvan Dark Passion Play (2007).

Anette je pjevačica potpuno drugačijeg kalibra od Tarje Turunen i nikako s Tarjinim vokalnim mogućnostima. Zbog toga je Nightwish njenim angažiranjem izgubio i nešto obožavatelja jer su ti obožavatelji vjerojatno očekivali Tarjinu dvojnicu, te su smatrali da je bend napravio istu pogreško kao i Iron Maiden kada je angažirao Blaze Bayleya. Bilo kako bilo, Nightwish nije odustao, nego je nastavio dalje sa novo odabranom pjevačicom i napravio izvrstan album.

Eva i Amaranth su bila prva dva singla, a osobno mi se sviđa početna Poet and the Pendulum (koji je trebao biti i naslov albuma) zbog toga što je inspiriran djelima Edgara Allana Poea, te akustična The Islander, koja zorno pokazuje kakav je Nightwish bend trebao biti, a osim toga, za tu pjesmu je snimljen i prekrasan videospot.

Datumi izlaska albuma razlikuju se od države do države, ali i izdanja. Naime, Nightwish izbacuje tri potpuno različite verzije albuma, što Dark Passion Play čini najskupljim albumom u Finskoj povijesti! Na ovom albumu Marco Hietala dobio je još više slobode za svoj glas, pa tako pjeva vodeće vokale na nekoliko pjesama. U magazinu Kerrang novinari su album opisali kao nevjerojatan epičan metal. To potvrđuju i članovi benda koji potvrđuju kako je na albumu sudjelovalo čak 175 različitih ljudi, pa se epičnost mora vidjeti, pogotovo na prvoj pjesmi, 14-minutnom epu Poet And The Pendelum. Album je u Kerrangu ocijenjen sa pet od pet zvjezdica, što ga čini apsolutnim klasikom heavy metala. Da to nisu samo prazne riječi, potvrđuje i činjenica da se album našao na ljestvicama u čak 26 zemalja, od kojih je u šest postao broj jedan (među kojima je i Hrvatska), te dosegao multi platinasti i platinasti status u četiri, zlatni u tri i srebrni u jednoj zemlji, a u Hrvatskoj se prodao u pet tisuća primjeraka!

Treći singl skinut s albuma trebao je biti Bye Bye Beautiful, no članovi su se ipak odlučili za Erämaan Viimeinen, prekrasan instrumental, dok je Bye Bye Beautiful bio četvrti singl. Peti sing bio je The Islander, a bend je iste (2007.) godine otvorio svoj službeni link na You Tube-u gdje možete uploadiati snimljene koncerte Nightwisha. Prema riječima Holopainena, prateća turneja je bila najduža u povijesti benda i trajala je dvije i pol godine (!), a tijekom te turneje, točnije drugog travnja 2009. godine, Nightwish je nastupio i u Hrvatskoj. To dovoljno govori koliko je Nightwish popularan bend i koliko jedan ogranak heavy metala može doprinijeti u razvoju ove prelijepe glazbe.

Šestog ožujka 2009. godine Nightwish izbacuje novi live CD i DVD imena Live in Hong Kong (And In Various Other Places). Osam pjesama koje su se našle na ovom izdanju je snimljeno tijekom Dark Passion Play turneje, a osim pjesama odsviranih uživo, album još sadrži i B-strane singlova Bye Bye Beautiful i Amaranth, te neobjavljeni demo pjesme Cadence of Her Last Breath, a bonus DVD sadrži 37-minutni dokumentarac imena Back in a new day is now.

U lipnju 2009. došla je sretna vijest za sve obožavatelje Nightwisha. Njihov mastermind, Tuomas Holopainen je izjavio da je počeo raditi na novome studijskom albumu. Također je najavio da će album biti nešto izvanredno, a pojavile su se i razne špekulacije oko imena novog albuma. Tijekom dugotrajnog i napornog snimanja albuma, Tuomas je izjavio da će album biti „čudna zemlja“, mješavina radova umjetnika kojima se divi: filmskog redatelja Tima Burtona, engleskog pisca SF romana Neila Gaimana, te ekstravagantnog slikara Salvador Dalija. Iskreno, baš me zanima kako će to izgledati, budući da sam i ja poklonik spomenutih autora, ali moram priznati da ih nikad nisam zamišljao (kome bi to palo na pamet!) u nekakvom zajedničkom projektu. 10. veljače 2010. godine, Nightwish je objavio službeno ime albuma – Imaginaruim. Nakon ove objave definitivno su mi uzburkali maštu, a još više me zainteresirala i njihova izjava kako pripremaju i igrani film baziran na novom albumu, koji bi trebao izaći 2012. godine.

Posljednji album objavili su 2020. godine.

Nakon što sam napisao ovaj tekst, duže vremena sam razmišljao o njegovoj završnoj riječi. I shvatio sam – nemam je. Jer, što bih mogao reći u nekoliko rečenica da uveliča svu slavu Nightwisha, da strpa sav njihov šarenoliki rad u jedan pasus, da zaključi sve dosad rečeno? Preteška je to zadaća za mene. Uostalom, bilo bi prelijepo kad bi Nightwish išao tijekom kojim ide ovaj tekst – da je teško reći koji je sljedeći korak i da nema kraja.

Davor Štimac