Review
Kao i posljednji put, Elemental je samostalno izdao novi album za vlastitu diskografsku kuću 383records. Zanimljivost ovoga izdanja je ta, što je album premijerno izašao na platformi Bandcamp, a sada se nalazi u većini digitalnih platformi i streaming servisa.
"Ilica" donosi 8 pjesama, u trajanju od 30 minuta. Tako da, iako sam i ja sam skeptično gledao na trajanje albuma i količinu pjesama, pogledajmo ipak što nam je "Ilica" servirala.
Album otvara naslovna pjesma albuma koja odmah udara jako i ne libi se dotaći međuljudskih odnoss izgubljenih u nebitnim stvarima kao što su dužina ulice bilo kojeg grada kad nam teturanje znači bijeg od problema i suočavanje s istima. Odmah nakon nastavljamo s "U velikom gradu" gdje izgubljena mala romantična duša koja kao i sam Verlaine kojeg Remi spominje da želi da joj ga citiraju, ipak sustavno po pravilima istog tog velikog grada uništava ono što voli kao i sam Verlaine kada je pucao u Rimbauda.
"Živa glava" donosi lagani odmak te me tekstualno jako podjsetilo na Damira Urbana i iako dosta kratka, ovu sam pjesmu baš onako dobro osjetio, zanimljivo poigravanje metaforama gdje manje znači više, i pravi primjer kako pjesmu ne treba ponekad nakrcati verseovima da bi bila imapktna dok "Ptice bez gnijezda" s prvim taktom i Remiinim pjevnim uvodom, na prvu ruku se čine kao da slušate Silente, ali čim Shot nastavi s verseom, ta će vas usporedba brzo napustiti, te kao jedna od glavnih tema albuma govori o nepripadnosti dosadnoj većini.
"Hej, sanjalice" - je logičan izbor za singl i videospot, pozitivna i pjevna pjesma koja se trudi razbiti negativu koja nas je pogodila ne samo globalno ove godine nego i naše personalne poraze s kojima se svakodnevno susrećemo, a "Nešto glasno" je također pjesma kja je izašla kao singl i videospot. Odlične pomalo rockabily gitarske dionice savršeno se uklapaju u energičnost. Može se vidjeti da je album glazbeno jako raznolik, tako i sljedeca "Dvojka" započinje sa žešćim riffom iako je zapravo nježna pjesma o ljudskoj potrebi da ostari s nekim, jer zapravo, sve najbolje stvari dolaze u paru.
Kao završna dionica albuma, "Posljednji gosti" je usudio bih se reći jedna od najboljih na albumu, možemo je čak nazvati i baladom u Elemental stilu, koja prekrasno dolazi kao soundtrack za hod u dvoje kroz Ilicu u kojoj se gase sva svjetla i jedno drugom govore dok šute:
Život je zamršen al’ otplest’ ga bar pokušaj
I sve što se dogodi znaj da tu sam
Kasno je
Samo te slušam
Iako za moj ukus dosta kratak, "Ilica" je odličan album bez nepotrebnih fillera koji bi samo punili dužinu i uništavali koncentraciju na fokus albuma. Ovako, slušatelj će zadržati fokus od prve do posljednje pjesme, jer album koji je glazbeno, tekstualno i aranžerski ovako složen, ne može biti dosadan čak ni nakon desetak preslušavanja.
Dražen Plukavec
/
« Tijelo 
