Review
Tri godine nakon što su izdali Somewhere Back in Time, best-of prvih desetak godina svog stvaralaštva (kojim su popratili i istoimenu svjetsku turneju na kojoj su se zaustavili i u Splitu), heavy metal giganti i po mnogima najbolji bend svih vremena, Iron Maiden dolazi sa novom kompilacijom (po meni vrlo genijalnog naziva) From Fear to Eternity koja pokriva zadnja dva desetljeća ovog benda.
Zlatno doba Maidena bile su bez imalo sumnje `80-te, nakon kojih su početkom `90-ih izbacili dva donekle slabija albuma, No Prayer for the Dying i Fear of the Dark. Nakon toga došlo je do kadrovskih promjena u bendu – najprije je otišao gitarist Adrian Smith, za njim i vokal Bruce Dickinson, a došli su gitarist Janick Gers i vokal Blaze Bayley. Dva albuma s Bayleyem kao vokalom, The X Factor i Virtual XI, odveli su bend u malo drugačije vode, no nisu prošli dobro kod fanova. To kao da je bio znak da se Bayley makne, a Dickinson i Smith vrate te, počevši sa albumom Brave New World iz 2000., pokrenu svojevrsnu Maiden-renesansu. Albumi koji su uslijedili, Dance of Death, A Matter of Life and Death te vrlo dobar prošlogodišnji The Final Frontier, nisu, naravno, u rangu sa njihovim najboljim izdanjima, no svejedno su nastavili privlačiti hrpe novih fanova.
Što se tiče odabira pjesama, većina fanova neće imati prevelikih zamjerki. Svaka od ovih pjesama je prava hitčina, a samo pojedinci (poput mene u ovoj recenziji) će se vjerojatno žaliti zašto je „ta pjesma završila na albumu, a ne ova druga“. Pa krenimo redom.
Sa No Prayer for the Dying iz 1990. skinute su tri pjesme, Tailgunner, Holy Smoke i Bring Your Daughter... to the Slaughter, koje zajedno sa pjesmama Be Quick or Be Dead, Afraid to Shoot Strangers i Fear of the Dark preuzetima s albuma Fear of the Dark iz 1992. djeluju malo žešće i grublje pa time jedine donekle odstupaju od ostalih. Po meni se tu još možda mogla naći i stvar From Here to Eternity. Pjesma Fear of the Dark se na kompilaciji nalazi u live verziji sa legendardnog koncerta Rock in Rio kojeg su Maideni odsvirali 2001. u Rio de Janeirou. Pjesme s iduća dva albuma, The X Factor (pjesme Man on the Edge i Sign of the Cross) i Virtual XI (pjesma The Clansman), na kojima je pjevao Bayley, su također live verzije sa koncerata na kojima ih je pjevao Dickinson, što s jedne strane, da budem iskren, i nije najpoštenije prema Bayleyu. Međutim, u Dickinsonovoj izvedbi one zvuče puno bolje i, onako, „pravo Maidenovske“.
S albuma Brave New World iz 2000. preuzete su Blood Brothers, The Wicker Man te Brave New World, i za album koji je opisivan kao jedan od najboljih iz opusa Maidena čini mi se da je tu mogla doći još koja skladba. No, s obzirom da su s ovim albumom pjesme Maidena počele bivati sve duže vjerojatno su morali štedjeti s prostorom na diskovima. Dužina pjesama je i glavni razlog zašto kompilacija dolazi na dva CD-a.
Dance of Death iz 2003. i A Matter of Life and Death iz 2006. su sa po 4 pjesme najzastupljeniji albumi. Sa prvog su preuzete Paschendale, Rainmaker, Dance of Death i No More Lies (i nikako mi ne ide u glavu zašto se stvar Wildest Dreams ne nalazi ovdje), a sa drugog Different World, The Reincarnation of Benjamin Breeg, For the Greater Good of God i These Colours Don`t Run.
Tako dolazimo do posljednjeg albuma, The Final Frontier, koji, iako je odličan, svejedno mi se čini malo „presvjež“ da bi godinu dana nakon izlaska s njega bile preuzete čak 3 pjesme. Međutim El Dorado, Coming Home i When the Wild Wind Blows u svakom slučaju zaslužuju svoje mjesto ovdje.
Još bih se osvrnuo i na cover na kojem je standardno prikazan simbol Maidena Eddie zajedno sa još par prepoznatljivih motiva koji se nalaze na coverima njihovih albuma iz zadnjih 20 godina.
Što reći za kraj nego da kompilacija benda kao što je Iron Maiden jednostavno ne može biti loša i ove minijaturne zamjerke koje sam naveo to ne umanjuju. Možda najveća zamjerka im je što uopće rade ovakav best of budući da je gotovo svaka njihova pjesma remek-djelo za sebe i izabrati 20-ak, a izostaviti možda dvostruko više pjesama stvarno nije lako. Mislim da je stoga ispravno reći kako From Fear to Eternity nije namijenjen najzagriženijim fanovima (iako ćemo ga i mi vjerojatno rado zavrtjeti), nego onima koji su manje upoznati s radom ove metal-institucije u zadnja dva desetljeća.
Goran Tomac
/
« Somewhere Back In Time: The Best Of 1980. - 1989. 
