Out of Nowhere

Review

Očito zadovoljan slobodom koju je konačno dobio stvarajući svoje autorske pjesme, Marko Rogić, glazbenik, odvjetnik i model koji stoji iza imena White On White, prošle je godine objavio album Out of Nowhere. S Darkom Terlevićem na svojoj strani, zvučna slika njegovih pjesama postala podosta jasnija. Album je najbolje smatrati zanimljivim fotografskim albumom intrigantnih pjesama, svojevrsni zastoj u vremenu koji Rogiću nudi dovoljno vremena da odluči što dalje. U svojim pjesmama primjenjuje svu snagu čarobnih harmonija, a postojani ritmovi ograničeni su upečatljivim i nesavršenim izgovorom engleskog jezika koji svemu daje neku sanjivu i tamnu notu. Ovo meditativno raspoloženje ostaje dosljedno od pjesme do pjesme pa, ako se u potpunosti ne usredotočite na slušanje, postoji mogućnost da album doživite uniformirano. Iako ovdje sav materijal nije sjajan, ima dosta istaknutih dijelova. Elementi njegovog pametnog folk-popa čine ovaj album i složenim i iznenađujuće dostupnim. To je posebno vidljivo na sjajnoj ''Mirage'' koja otvara album ili, primjerice, ''Miki's song''. Još jedna od pjesama koju bih voljela istaknuti jest ''Grey Hair'', pjesma koju je Rogić vjerojatno napisao kao oproštaj od svoga oca kojemu je posvećen cijeli album. Na svom prvijencu, Rogić provodi svoje autorske zamisli stvarajući evokativne zvučne zapise kojima vodi na neki enigmatičniji i senzualniji put zastupajući pritom školu suvremenog američkog folka.

Ivana Lulić, recenzija je preuzeta iz časopisa Cantus, broj 217