Saxon

Saxon, legendarni britanski heavy metal bend, nastao je prije sada već 45 godina te se uz Iron Maiden, Deff Lepard i Mötörhead smatraju predvodnikom novog vala britanskoga heavy metala. Naime, nakon uspješne prve generacije hard rock i metal bendova šezdesetih godina (Led Zeppelin, Deep Purple, Black Sabbath i drugih), početkom sedamdesetih heavy metal kao da je zapao u neku krizu, a medijski prostor više se otvorio nekim novim glazbenim stilovima koji su počeli dominirati (disco, glam, mod revival, new wave i elektronska glazba). Pojavili su se i neki novi bendovi: Queen, Hawkwind, Budgie, Bad Company, Status Quo i Nazareth. Kritičari su u to vrijeme heavy i hard rock bendove, jednako kao i progresivne rock sastave, nemilice nazivali „mastodontima“ ili „dinosaurima“ te tvrdili kako je njihovo vrijeme prošlo. Ali, upravo su bendovi novog vala britanskoga heavy metala dokazali da tome nije tako. I ne samo to, već su povrh toga za sobom povukli cijelu plejadu novih sastava na koje su utjecali, kao što su: Mötley Crüe, Metallica, Megadeth, Slayer, Anthrax, Pantera, Testament, Dokken, Skid Row, Overkill, Dream Theater, Exodus, King Diamond i Celtic Frost. Od početka karijere pa do danas, Saxon je objavio 23 studijska albuma, 11 live albuma i 11 kompilacija. Onaj prvi, istoimeni, objavili su 1979. godine, ali baš i nije polučio neki uspjeh. Tek su se svojim drugim albumom „Wheels of Steel“ (1980.) popeli na peto mjesto britanske ljestvice, te se ondje učvrstili idućim albumom „Strong Arm of the Law“ koji im je izišao već sedam mjeseci kasnije te iste godine. Uslijedio je još jedan izvrstan studijski album - „Denim and Leather“, a potom nešto slabiji live. No, Saxon je stekao svoju publiku i svako se iduće studijsko izdanje prodavalo u milijunskim nakladama diljem svijeta.

Slabijom točkom njihove karijere smatra se album „Rock the Nations“ iz 1986. godine. Neuspjeh se povezuje s odlaskom basista Stevea Dawsona, ključne kreativne figure u nastajanju dotadašnjih pjesama. S obzirom da je Steve napustio bend neposredno prije snimanja albuma, pjevač Biff Byford prihvatio se i sviranja bas gitare, što se baš i nije pokazalo najsretnijim rješenjem. Publika je bila blago razočarana, album se slabije prodavao, a budući je manja naklada popratila i idući album „Destiny“ (1988.), izdavačka kuća EMI je sa Saxonom raskinula ugovor. Lutali su od izdavača do izdavača (prvo Roadrunner Records, specijaliziran za heavy metal pa zatim Virgin Records) te istovremeno objavili i ponešto novoga, ali u to vrijeme bez nekog uspjeha. Doduše, Virgin Records je izdao njihove zapaženije albume „Forever Free“ (1992.) i „Dogs Of War“ (1995.), ali je zatim iz benda otišao i gitarist Graham Oliver, koji se povezao s ranijim 'otpadnikom' Dawsonom te su počeli zajedno nastupati. U početku su koristili ime Son Of the Bitch, prvotni naziv matičnoga benda koji se tako zvao prije nego su se postali Saxon. Razdoblje pada kvalitete Saxona istovremeno je bilo popraćeno pravnim 'natezanjima' s Dawsonom i Oliverom koji su registrirali ime grupe pa se pozivali da samo njih dvojica isključivo mogu nastupati kao Saxon. No, sud je napokon donio odluku: Saxon su upravo Byford, Paul Quinn i njihova ekipa. Nakon toga su bivši basist i gitarist nastupali kao Oliver/Dawson Saxon. Uz već spomenute konstante u Saxonu (pjevača Biffa Byforda i solo gitarista Paula Quinna) bubnjeve danas svira Nigel Glockler, koji je u nekoliko navrata napustio grupu ali se i vraćao, dok im je basist od 1988. Nibbs Carter. Drugu gitaru svira Doug Scarratt otkako je 1995. godine iz grupe otišao već spomenuti Graham Oliver.

S vremenom, Saxon se oporavio te se ponovno počeo izdizati albumima „The Inner Sanctum“ (2007.), „Into the Labyrinth“ (2009.), „Call to Arms“ (2011.) i „Sacrifice“ (2013.) i u pravilnim razmacima, od po dvije godine, objavljivao sve čvršća i solidnija nova izdanja. Albume su popratili kvalitetnim live nastupima, kao primjerice „The Battering Ram Tour 2016“ (o kojoj se pisalo i na našim stranicama), a početkom iste godine napravili su i europsku mini-turneju zajedno s grupama Mötörhead i Girlschool.

Naravno da u koncertno sušnoj Covid sezoni 2020./2021. ni Saxon nije mogao imati koncerte, ali su stanku iskoristili za snimanje cover album i pripremu novog autorskog materijala. Cover album je objavljen pod naslovom „Inspirations“ i na njemu su ponudili svoje viđenje pjesama velikih bendova poput The Rolling Stonesa, Led Zeppelina, AC/DC-ja, Deep Purplea, Jimija Hendrixa i drugih. Premda su se poprilično pridržavali izvornih predložaka, dali su pjesmama svoj osobni, čvršći pečat.

Ivan Dukić