Review
Ne mogu reći da sam ikad baš obožavao ijedan od njezinih albuma, ali otkako je poznajem bez pratnje svih manijaka koji su sačinjavali bivši joj bend, ne mogu zamisliti poželjnijega glasa ni pojave za uljuljkivanje u san. Natalie Merchant ne vidim pritom niti kao dosadnu osobu niti imam seksualne konotacije te fantazije; ona se čini poput vilinske figure, vidim je i čujem kao damu otmjenih manira, a skromna držanja, kao nekoga tko mi je spreman i sposoban prenijeti velike mudrosti istim žarom kao prepričavati najbanalnije viceve. A sve tim svojim glasom koji je uvijek negdje iznad, nikad previsoko da se čini onozemaljskim, kao niti nisko da bude brutalno običan. Lebdeći, prozračni. Izražajno narativan, ali i lirski. Da, opet dolazim na atribut vilinski...
U svjetlu svega navedenoga, vijest da je Natalie snimila dvadeset i šest prepjeva dječjih pjesama i uspavanki iz bogate riznice britanske i američke poezije 19. i 20. stoljeća došla mi je kao logički zaključak, kao očekivan, jedini mogući slijed događanja. Nije samo u pitanju to moje (sno)viđenje lika i djela heroine ove recenzije, već i kažiprst kojeg je jasno uperila prethodnim albumom "The House Carpenter's Daughter", do grla uronjenim u američku i britansku glazbenu tradiciju. "Leave Your Sleep" je, uz to, i trijumf ambicije kao snažan dvostruki album snimljen u studiju uživo s ciljem da prenese sav užitak muziciranja koji je tijekom njegova stvaranja bujao. I, naravno, da potvrdi Natalieno suvereno kretanje, pardon, lebdenje osjetljivim prostorima folka.
A, zapravo, ima tu svega! Toliko da se nakon tih otprilike 105 minuta čarobne glazbe sve čini spretnim transžanrovskim složencem, baš kao da se netko poigravao pop i folk baštinom s punom odgovornošću i autoritetom da takvo što uspješno zaokruži. Od irskog folka uvodne ljepotice "Nursery Rhyme of Innocence and Experience" do završnog prizivanja duha američkih Indijanaca s hipersugestivnom "Indian Names", Natalie Merchant plete svoju gustu glazbenu mrežu oko poezije veličina poput Roberta Louisa Stevensona, Ogdena Nasha, e.e. cummingsa, Roberta Gravesa, Edwarda Leara i mnogih drugih. Pametno zaključivši da bi pravocrtna žanrovska linija brzo potrošila tkivo samog materijala, ona je, ovisno o intonaciji svakog pojedinačnog teksta, zagrabila notnim pismom u folk-blues, swing, reggae, cabaret, pop-orkestracije i brojne folk mutacije, prizivajući pritom tradiciju Kelta, Kineza, Židova i američkih starosjeditelja, da spomenem samo najočitije. Kompilacija, a ne album? Da. Ne. Nebitno. "Leave Your Sleep" bez imalo muke pronalazi put do povlaštenog mjesta u fonoteci svakoga koga uistinu zanima glazba.
Isprva sam, zasjevši za radni stol, naumio započeti recenziju pričom. Izmišljenom ljubavnom pričom, naravno, uvijek s dahovima malih proživljenosti. Htio sam je kratko prepričati i zaokružiti uranjanjem jednog od likova u glazbu koja bi trebala biti glavna tema teksta. Odustao sam ne iz stilskih razloga, već iz vlastitih ograničenja. Zbog nemogućnosti da skrojim dovoljno finu, lijepu, a nužno (polu)gorku romansu koja bi dovoljno uvjerljivo srasla uz najnovije note Natalie Merchant. Iz te nemogućnosti izronili su ovi retci. Neću se vraćati vilinskim atributima. Samo ću poželjeti da su vas uspjeli nagovoriti da slušate. I slušate. Ovaj šaroliki album nagrađuje svaki trud. Ma i samu dobru namjeru.
Dosad najbolji album Natalie Merchant? Da. Ne. Nebitno. Ali... da. Da!
Toni Matošin
