Ornettiquette

Review

Nekolicina je jazz glazbenika ostvarila izniman doprinos i neizbrisiv trag u razvoju jazz glazbe, toliko velik da i danas, nakon niza desetljeća od nastanka njihovih kultnih djela, postoje mnogi sljedbenici koji ih oponašaju ili nastavljaju tamo gdje su ti velikani stali. Neki od tih velikana su alt saksofonist, trubač, violinist i skladatelj Ornette Coleman te trubač i skladatelj Don Cherry. Njujorški trubač Chris Passin obavio je studiozne pripreme da bi se mogao baviti njihovom ostavštinom, da bi ju mogao proučavati te kompetentno tumačiti i nadograđivati. Naime, klasičnu i jazz trubu studirao je na glazbenom konzervatoriju New England, a praksu je obavio svirajući i snimajući s respektabilnim glazbenicima suvremenog jazza kao što su Jimmy Giuffre, Gunther Schuller, George Russel, Miroslav Vitous, Ran Blake i Jaki Byard. Naravno, nije propuštao niti pozive popularnih pjevača poput Franka Sinatre, Tonyja Bennetta, Sarah Vaughan, Mela Tormea, Nancy Wilson i Raya Charlesa, što je doprinjelo stjecanju iskustva i ugleda u jazz zajednici. Među njegovim dugogodišnjim suradnicima su i glazbenici s kojim je snimio ovaj album, od kojih su neki bili suradnici Ornettea Colemana ili trubača njegovog sastava Dona Cherryja: alt saksofonist Adam Siegel, vibrafonist i pijanist Karl Berger, pjevačica Ingrid Sertso, kontrabasist Michael Bisio i bubnjar Harvey Sorgen. Uz njih izvodi vlastite skladbe u duhu Colemanove i Cherryjeve glazbe, jednu legendarnog free jazz saksofonista Alberta Aylera te pet Colemanovih, među kojima svima poznate “Lonely Woman”, “Tomorrow Is the Question” i “When Will the Blues Leave”.

Davor Hrvoj