Review
Naša umaška Manntra, danas na petak trinaesti, u rujnu godine 2019. objavljuje svoj 4. studijski album, jednostavno nazvan „Oyka!“. Svojevrsnu najavu albuma grupa je odradila sudjelujući na ovogodišnjoj Dori – hrvatskim kvalifikacijama za Eurosong. Pjesma koju su odabrali za natjecanje na Dori bila je „In The Shadow“. Pojavljivanje na Dori je uistinu imalo nekog učinka, odnosno bilo je dobro za vidljivost samog benda u javnom/kulturnom prostoru Republike Hrvatske, iako se čini, po dostupnim podacima, kako ekipa iz Manntre više svira van granica RH, nego li u samoj Hrvatskoj. Nažalost, veselo glazbeno natjecanje Dora nije niti dovoljno transparentno niti dovoljno samosvjesno da na njemu pobjedi nešto što nije uobičajeno na ovom natjecanju. Primjeri Nightwisha (kojima je 2000. godine nedostajao samo korak do Eurosonga) ili briljantni primjer grupe Lordi, koji su na Eurosongu 2006. pobijedili (i ostavili Hari Mata Harija i Severinu iza sebe) ni ove godine nisu potakli žiri i publiku da izaberu nešto originalnije i drugačije. Da je Manntra kojim slučajem otišla na Eurosong, osvojila bi puno bolje mjesto nego što je to učinio ovogodišnji predstavnik.
Gore spomenuta pjesma „In the shadows“ dobro oslikava cijeli album Oyka! – kombinacija etno elementa hrvatske glazbene baštine s modernim žešćim heavy zvukom, produkcijom i sasvim solidnim gitarskim dionicama. Naslovna pjesma, hrvatsko-engleska „Oyka“ započinje ženskim vokalom, planinama, ovčicama, livadama i gospodarom svijeta - Odinom, koji slijedi žestoki dio s muškim vokalom, himničkim refrenom: „Oyka, Oyka, can you hear the cry?“. Drugi naslov, „Yelenu“, osim u studijskoj verziji, možete poslušati i kao bonus track u live verziji i tako si pokušati dočarati kako Manntra zvuče uživo. I pjesma „Murter“ na albumu ima dvije verzije. Njemačku i hrvatsku. Na njemačkoj i hrvatskoj verziji gostuje Michael Robert Rhein iz grupe In Extremo (bend kojeg poneki nazivaju „Mali Rammstein“). Rhein je na neki način povezan s otokom Murterom, jer na njemu boravi, dolazi, a na pojedinim koncertima izbaci i dobar niz sočnih dalmatinskih psovki. Slavljenje dalmatinskih, ali ostalih hrvatskih gradova u pjesmi „Murter“ može biti simpatično, ali se ne može zanemariti sličnost (tekstualna) s Thompsonovom „Lijepa li si“. Jedino se ovdje preferira otok Murter („Otok Murter slobodan ko' vjetar, otok Murter zvijezdama blizu, to more jednu pismu piva, otok Murter Dalmacija)“. S druge strane „Rakhia“, pjesma je koja i glazbom i naslovom najviše podsjeća na škotske gusare Alestorm. Osobno, jedna od boljih pjesama na albumu, iako je tekst malo nezgrapan ideja je izvrsna, gusarska. “Everlasting” je ipak, po mom mišljenju, najkompletnija pjesma na albumu, u svim segmentima. U pjesmi gostuje i Metalklapa, koju su Manntra mogla bolje 'iskoristiti'.
„Oyka!“ je uistinu solidan album. Za Manntru jedan korak naprijed. Čini se kako su si ovim albumom Manntra priskrbili naziv hrvatski Eluveitie. To je s jedne strane pohvala, a s druge se čini kako je bend još uvijek u nekakvim granicama, koje se ne usuđuje prijeći. Da konačno 'puknu' s onim što je u njima, bez ograničenja i prilagođavanju potencijalnoj publici. Solidno realizirana ideja, koja, nadam se, u sljedećem broju nosi više originalnosti, slobodnog izražavanja i rokerske beskompromisnosti. Raduje to što se u Hrvatskoj pojavljuje sve više albuma koje možemo usporediti sa stranim kvalitetnim radovima te ih ocijeniti kao solidno dobre i još bolje. Zato pohvale dečkima iz Manntre.
Bruno Ćurko
« Meridian 
