Review
Godina je 2012-a, ovo je već 3,4,5,6....ma tko bi ga znao koja kompilacija "najboljeg od" britanskog benda The Animals, počevši od one prve iz 1966. godine kada je bend postojao tek nepune četiri godine.
Jedni od protagonista tzv. Britanske invazije na SAD iz šesdesetih godina prošloga stoljeća, u prvih nekoliko godina svoga rada na prva tri albuma, točnije u razdoblju 1964. - 1966. godine, snimili su uistinu impresivnu pjesmaricu rhytm and blues/rocka/psihodelije, što je ujedno i ono najvrijednije od tog benda, bez obzira na mnoge kasnije varijacije u kojima se koristilo ime The Animals.
Raspad je (praktički) uslijedio nakon što krajem 1966. godine bend napušta klavijaturista Alan Price, koji je uz pjevača Erica Burdona svakako najzaslužniji član Animalsa u smislu njihovog osebujnog glazbenog izričaja.
The very best of Animals kompilacija obuhvaća, dakle, upravo to najkreativnije razdoblje benda, s deset uistinu impresivnih skladbi od kojih dakako ponajviše u oči upadaju klasici, obrada folk napjeva "House of the Rising Sun" te skladba originalno pisana za Ninu Simone "Don't Let Me Be Misunderstood".
Ono što najviše impresionira i izdiže Animalse iznad prosjeka gomile sličnih bendova u to vrijeme je svakako specifičan Burdonov vokal koji je spomenuta dva klasika praktički pretvorio u skladbe The Animalsa, bez obzira na mnoge izvođače koji su također obradili te dvije pjesme.
Osobno sam u ono "kameno doba" prije interneta, tamo sredinom devedesetih upravo zbog skladbe "House of the Rising Sun", kupio jednu tada aktualnu best of kompilaciju u onom (znakovitog imena) CD shopu Marija Jurić Zagorka, koji se nalazio u Importane centru. Naime, u to vrijeme je na OTV-u išla emisija Noćna mora by Željko Malnar u kojoj je često gostovao jedan mali debeljuškasti lik koji je uvijek svirao jednu te istu stvar "House of the Rising Sun", nema neke veze sa recenzijom, ali možda zazvuči zanimljivo mlađoj populaciji koja se ne sjeća vremena prije interneta, ili barem nije tada pridavala toliku važnost muzici.
Ta, tada kupljena kompilacija se ne razlikuje pretjerano od ove recentne, osim već spomenutih klasika, opus Animalsa sadrži još nekoliko uistinu evergreena kao što su "We Gotta Get Out of This Place", "It's My Life", "Bring It on Home to Me", zapravo jedina pjesma koja po meni "zaslužuje" biti na ovoj kompilaciji, a nema je iz razloga što je nastala van perioda 64'-66' je "When I was young" iz 67' godine.
Sve u svemu, na zapadu ništa novo, svaki puta kada pišem o nekoj novoj kompilaciji blues/rock legendi iz 60'- ih ili 70'-ih godina prošloga stoljeća, zapravo pišem o izvlačenju novca koji je jedini motiv zbog kojeg se izdavači odlučuju na ovakve poteze, naravno to je njihovo pravo, a naše pravo je da ne kupimo nešto što već imamo u malo drugačijem rasporedu u omotu.
Tako da ocjena ovog albuma se prvenstveno odnosi na ukupnu ostavštinu ovog benda, koju ne morate nužno imati u obliku baš ovog recentnog izdanja, a ne na bilo kakve novitete ili različitosti koje ovo izdanje nudi u odnosu na prethodna best of izdanja.
Mihael Pinter
/
