Review
Erika Wennerstrom osnovala je Heartless Bastardse prije nekih desetak godina, ali, kako kaže, bend je tek odnedavno onakav kakvim ga je oduvijek zamišljala. Nakon nekoliko promjena postave, ova se nesumnjivo talentirana žena (pjevačica, tekstopisac i gitaristica) posljednjih godina (konačno) pronašla u suradnji s (otprije joj poznatima) bubnjarom Daveom Colvinom i basistom Jesseom Ebaughom te s (novim) gitaristom Markom Nathanom. Rezultat te dobre povezanosti kvarteta novi je, četvrti i, prema Wennerstromovoj, najbolji dosadašnji album Bastardsa – Arrow, objavljen na Valentinovo 2012., prvi put u izdanju Partisan Recordsa (umjesto standardnog Fat Possuma) i pod producentskom „palicom“ bubnjara Spoona, Jima Enoa.
Te su nove/stare suradnje, naravno, rezultirale nekim promjenama, no kako je Wennerstrom otpočetka bila i ostala središtem (srcem) Heartless Bastardsa, novi je album ipak ponajviše nastavak (njihove/njezine) poznate priče, satkane od bluesa i soula, nešto folka i countrya te (ovdje smekšanih) garagea i punka. Mješavina - to sigurno, ali prilično kohezivna i kvalitetna, prvenstveno zahvaljujući ekspresivnom, moćnom i pomalo androginom vokalu Wennerstromove koji je Bastardsima stalno uporište, a koji je posebno dojmljiv u „Only For You“, inspiriranoj glasom Curtisa Mayfielda. Album je, osim tom, sav obilno ispunjen povijesnim glazbenim referencama: U pjesmi „Got to Have Rock and Roll“, oslanja se, primjerice, na britanski rock bend T-Rex; u „Parted Ways“ podsjeća na „Whiskey in the Jar“ u izvedbi Thin Lizzya, dok u „The Arrow Killed the Beast" (koja je Wennerstromovoj najdraža) priziva velikog talijanskog skladatelja Ennia Morriconea.
Nije zato čudno što Bastardse „bije“ glas povratnika glazbenim korijenima; s novim su albumom tu reputaciju samo dodatno učvrstili. Arrow je lijepo upakirana cjelina, s klasičnim, retro rock štihom, koji ponegdje („Down in the Canyon“) zvuči slično onome što rade njihovi kolege iz Ohija, Black Keys, čiji je bubnjar Bastardse, kako kažu, i „otkrio“. Svakako vrijedi poslušati (a to ne vrijedi samo za nostalgičare) jer Heartless Bastardsi su, na čelu s Wennerstromovom, jako dobar i nepretenciozan bend. Sa srcem, bez obzira što im ime sugeriralo.
Tina Barbarić
/
