Review
U jesen prošle godine na CD-u i na Blu-rayu objavljen je zanimljiv koncert Stjepana Jimmyja Stanića, doajena hrvatske glazbene scene, kojega je u pratnji Zagrebačke filharmonije, pod ravnanjem maestra Josipa Cvitanovića održao u travnju pretprošle godine. Koncert pod nazivom “Prolazi sve” odsvirali su u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma, alternativnom prostoru koji je poslužio kao privremeno rješenje matične Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog tijekom njezine obnove od posljedica potresa. Ne piše na omotu CD-a kao ni u dodatnom prilogu kada je koncert snimljen i gdje, ali se ponešto da naslutiti na temelju nekoliko slika u unutrašnjosti CD-a: Jimmy pjeva ispod natpisa Zagrebački velesajam a članovi orkestra na licima imaju maske s kojima im vjerojatno i nije bilo baš jednostavno svirati. S grašcima znoja na čelu, pretpostavljam da su svi pomalo zavidjeli sviračima puhačkih instrumenata koji su ih ipak, iz tehničkih razloga, bili pošteđeni. Publika je na stolicama sjedila disciplinirano i distancirano, u skladu s preporukama epidemiološke službe i tzv. Stožera, s onim po jednim praznim mjestom između... Dakle, koncert se zbio u ono vrijeme kad su mjere, srećom, nakon potpunih zabrana okupljanja ipak ponešto popustile te tako glazbena industrija ipak nije propala do kraja. Kako god: bilo, prošlo i - ne ponovilo se.
Na CD-u se nalazi petnaest, točnije četrnaest skladbi, među kojima su one koje su obilježile Jimmyjevu uistinu dugotrajnu karijeru, ali i nekoliko njegovih vrlo kvalitetnih interpretacija poznatih jazz standarda. Sve izvedbe legendarnog Jimmyja kao i Zagrebačkog filharmonijskoga orkestra izuzetno su kvalitetne. Pretpostavljam da je nastup bio promocija onoga albuma „91 +“ kojega je Jimmy snimio 2020. s Orkestrom Josipa Cvitanovića. Aranžmani su slični, a odabir pjesama poprilično se ali ne i u potpunosti preklapa sa studijskim albumom. Naime, na živome CD-u možemo pronaći čak devet od deset pjesama koje su na studijskom uz, srećom, pridodanih još pet koje se nalaze samo na live albumu.
Koncert je započeo u revijalnom tonu, kratkim instrumentalnim jinglom „Prolazi sve“, naslovne kompozicije s njegova istoimenoga albuma kojega je zagrebački Jugoton na LP-ju objavio prije ravno pola stoljeća. Prva otpjevana skladba odlična je izvedba evergreena „That's Amore“, kojega mnogi pamte po izvedbi Deana Martina. Potom slijedi duhovita i vrckasta „Mimi“, Stanićeva autorska skladba koja govori o ljubavnom trokutu između njega, nje i štrudla. Sjećam se izvedbe ove pjesme s braćom Justin s ploče „Vječne melodije 3“, bila je zabavna i dobra, ali ovako bogato orkestrirana u stilu jazza ipak zvuči interesantnije. Klasik „Jutro će promijeniti sve“ autora Petka Katardžijeva i Ivice Krajača, Jimmy je prvi puta izveo na festivalu u Opatiji 1968. godine. Pjesma je poznata i u izvedbi Indexa, a u novom aranžmanu maestra Cvitanovića te Jimmyja s pratnjom Zagrebačke filharmonije upravo je fantastična: vokalna interpretacija mu je besprijekorna, a nježna orkestracija naglašava sve ključne momente. Nakon ove sjajne izvedbe, Jimmy se po prvi put obratio publici te najavio međimursku tradicionalnu pjesmu „Dok sem bil ja dečko mlad“. U Jimmyjevim godinama koje su odavno prešišale Franka Sinatru (jer je nastupao s preko osamdeset a Jimmy to bez problema čini s preko devedeset), zvučala je izuzetno simpatično. Iduću po redu, šansonu „Zamagljen prozor“ Jimmy je prvi puta kao singl snimio davne 1960. godine i to u jednoj verziji s dominantnom brass sekcijom. Mnogo godina kasnije, Jimmy je s njome ali u obliku izvedbe u pop-jazz inačici završio svoj serijal „Vječne melodije 5.“ (1988.). Ipak, najljepša od svih verzija upravo mi je ova, orkestrirana, koja dokazuje koliko ova pjesma može biti jednako svježa i dalje. Nakon nje duhoviti je Jimmy najavio da će odsvirati pjesmu koja je „odavno prestala biti hit“ i krenuo je „Strangers in the Night“ velikoga Franka Sinatre. To je i onaj smisao životne filozofije koji rješava nedoumicu „To Be is To Do“ ili „To Do is To be“ s onim maestralnim rješenjem „Do Be Do Be Do“. Genijalno!
Ipak, jedan od vrhunaca ovoga live CD-a svakako mi je jazz standard „The Girl from Ipanema“. I ova pjesma je imala nekoliko verzija od kojih su, vjerojatno, ipak najpoznatije dvije: ona Astrud i Joãoa Gilberta, brazilskih pjevača sambe i bossa nove s fantastičnim Stan Getzom na saksofonu i druga – Franka Sinatre s Antôniom Carlosom Jobimom. Jimmyjeva je, naravno, bliža Sinatrinoj, ali moglo se u izvedbu ubaciti i Barbaru pa bi pjesma zvučala ponešto drugačije od one na studijskom albumu. Sviđa mi se što je laganijeg tempa u odnosu na onu koju je snimio s Glenn Rich Orchestrom, a Jimmyjevo scat pjevanje u drugom dijelu pjesme upravo je fascinantno.
Osim što je izvrstan pjevač, Jimmy je i odličan zabavljač, a to je dokazao i setom pjesama koje su uslijedile. Nakon klasika po kojemu je postao poznat, a to je „Moja kobila Suzi“, nastavio je s pjesmom „Smoki“ koja priča o Calamity Bari pri čemu mu se u izvedbi pridružila njegova Barbara. Zajedno su dokazali da ne samo se lijepo u višeglasju vokalno dopunjuju već da se i sasvim dobro snalaze u country stilu. Orkestralna verzija pjesme „Noćas“ iz filma „Tko pjeva zlo ne misli“ u izvedbi Barbare i Jimmyja te uz pratnju Zagrebačke filharmonije prekrasna je, a onaj Jimmyjev komentar na kraju: „'Tko pjeva zlo ne misli' – tak govore, pa ne znam je l' je to točno ili nije… No, bumo vidli…“ - besmrtan je štos. Zafrkanciju su nastavili i pjesmom „Kukavica“. Ono što treba posebno naglasiti jest da ove dvije pjesme nema na onom studijskom „91+“.
„Dimnjačar“ u modernom aranžmanu, započinje melodijom zvona mobitela, ali ima onaj klasični uvodni dijalog između Štefa i gospe Jele, a novost je i da je Jimmy postao „najpoznatiji zagrebački 'otčepitelj'“. Ipak, prije samoga kraja nastupa, Jimmy se uspio uozbiljiti i otpjevati prekrasnu „Prolazi sve“. Zahtjevna je ovo skladba jer se smjenjuju dublje vokalne dionice kao i one u kojima treba malo vokalno i potegnuti. Tijekom izvedbe, Jimmy se zahvalio publici, no odsvirali su još jednu pjesmu, onu Jimmyjevu „Mamu Inez“ u veselom latino-jazz ritmu i stihove: „Mama Inez je bez penez, bez penez ali obožava jazz / jako je feš, ne nosi veš / ne nosi veš ali obožava keš…“ I ovdje je u vokalnu interpretaciju uključio improvizacije, a navukao je i publiku da pjeva „bla-bla-bla“. Na kraju se još jednom zahvalio publici, rekao joj da je bila divna i poručio „a sad idite s milim Bogom...“
Ukratko, ovaj koncert vrijedan je zapis jednog zlatnog vremena i briljantne karijere Jimmyja Stanića. Vrhunski je izveden u uvjetima koji se, nadam se, nikada više neće ponoviti. Koncert je ujedno i dokaz izuzetne pjevačke vitalnosti Jimmyja Stanića koji je njome nadvisio i samoga Franka Sinatru. Iskreno, nadam se da će Jimmy diskografski, a i koncertno i dalje biti aktivan. Jer, svaki njegov koncert na određen način simbolizira i sam život: spoj znanja te umijeće zafrkancije i neizbježne - improvizacije.
Ivan Dukić
« 91+ 
