Review
U glazbenoj industriji, s jedne strane, postoje izvođači koji stvaraju i diktiraju trendove i s druge strane izvođači koji ih više ili manje uspješno slijede. S treće, potpuno izolirane strane, pojave se izvođači poput kanadske skupine Godspeed You! Black Emperora (u nastavku teksta GY!BE). Takvi bendovi nikad neće dosegnuti neviđenu zvjezdanu slavu niti im je to cilj, oni stvaraju glazbu prije svega za sebe i pomiču granice očekivanog i ustaljenog slijedeći primarno svoju beskompromisnu viziju umjetničkog stvaralaštva. Mnogi će to „nagraditi“ epitetima poput 'samodopadnost' i 'pretencioznost', međutim uvijek iskrenost, trud i originalnost pronađu put do slušatelja koji je spreman dopustiti glazbi da ga iznenadi te izazove njegove ustaljene glazbene predodžbe i iskustva.
GY!BE su bili takav bend od samih početaka 1994. godine, a bez imalo kompromisa nastavili su s takvim stavom do danas. Samo recenziranje njihovog albuma, izazov je sam po sebi jer glazbu koju stvaraju teško je usporediti, opisati i staviti u nespretne i često vrlo neprecizne kutijice žanrova kojima se svakodnevno služimo. Od svog prvijenca, albuma F#A# ∞ izdanog 1997. godine, bend je vrlo jasno poručio i slušateljima i glazbenoj kritici da očekuju neočekivano i ostavi ih da se muče s čudnovatim kovanicama poput post-rock, instrumentalno-eksperimentalna glazba, orkestralni rock, ambijentalni rock i sl. Međutim, jedino čime bilo koji album GY!BE-a možemo ozbiljnije usporediti je upravo i isključivo neki drugi album iz opusa GY!BE-a. Za one koji čitaju ovu recenziju i nisu prethodno upoznati s njihovim radom pokušat ću istaknuti nekoliko bitnih karakteristika njihovog zvuka i tako svjesno upasti u zamku koju donosi svaki pokušaj pisanja o GY!BE. Isključivo s glazbene strane, GY!BE zvuči kao hibrid orkestra i (post)rock benda koji stvara soundtrack za film koji svaki slušatelj sam režira u svojoj glavi. Kada spominjem pojam 'orkestralno' ne mislim samo na široki spektar instrumenata kojima se služe već i činjenicu da struktura njihovih pjesama nalikuje kompozicijama klasične glazbe (varijacije, glavna tema,...). Druga, ne manje bitna, ali ipak pozadinska komponenta njihovog zvuka je svojevrsni politički komentar. Budući da nemaju tekstove, ona se očituje kroz nazive pjesama i slikovne dodatke u obliku pakiranja albuma. Njihov politički stav možemo opaziti i kroz potpuno antikomercijalistički način promoviranja albuma, inzistiranju na malim i nezavisnim izdavačkim kućama, odbijanju da im se pjesme koriste u filmovima i reklamama, itd.
Posljednji album 'Allelujah! Don't Bend! Ascend! pojavio se iznenada, usred njihove turneje u listopadu 2012. i to nakon desetljeća pauze (Yanqui U.X.O. izašao je 2002.) te nakon što se grupa ponovno okupila prije nešto manje od dvije godine. Uz ni malo pompe i reklame, gotovo da je i mene, dugogodišnjeg fana ovog benda, zaobišao. Album se sastoji od 4 pjesme, ispravnije rečeno kompozicije - dvije duge (Mladic i We Drift Like Worried Fire) koje čine okosnicu albuma i traju oko 20 min i dviju kraćih (Their Helicopters' Sing iStrung Like Lights At Thee Printemps Erable).
Zvučno i stilski album ne odskače bitno od prethodnih uradaka benda i već nakon prvih minuta upućeniji slušatelj nepogrešivo će prepoznati da se radi upravo o GY!BE-u. Bogat zvuk filmske kvalitete, mnoštvo instrumenata svih vrsta, semplovi te fenomenalna atmosfera kojom uvlače slušatelja u svoj svijet. Mali minus ovog albuma je što su dvije glavne kompozicije zapravo studijski verzije pjesama koje su već prethodno bile dio koncertnih nastupa, ali pod nazivima Albanian i Gamelan. Mislim da je zbog toga album djelomično izgubio na kompaktnosti i konceptualnosti njihovih prethodnika. Dodatno u prilog tome govori i redoslijed pjesama na vinilnom izdanju gdje su duže stvari na 12“ ploči dok kraće popunjavaju dodatnu manju 7“ ploču.
KompozicijaMladic otvara album i pomalo sugerira određenu političku podlogu albuma (podsjećam da se originalno pjesma zvala 'Albanian'). Pjesma čini glasniju i energičniju polovicu albuma s mnogo promjena tempa. Stvara karakteristično postapokaliptičnu atmosferu kakvu samo GY!BE znaju napraviti. Prvi dio pjesme donosi zastrašujuće zvukove nalik kliktanju metaliziranih galebova u zraku. Okosnicu čini pomalo istočnjačka tema koja dovodi pjesmu do potpune eksplozije svih instrumenata i zvukova koje je bend ukomponirao. U posljednjem dijelu u prvom planu su sirove metalne udaraljke pomiješane sa zvukovima automobilskih truba koje gotovo da pozivaju na svojevrsnu pobunu. Fantastična stvar iz GY!BE repertoara koja će zasigurno raspaliti publiku na svakom od njihovih rijetkih nastupa uživo.
Their Helicopters' Sing je prva od kraćih intermezzo stvari na albumu. Mračne drone atmosfere koja priziva neku nelagodnu zlokobnu ratnu atmosferu. Gudački instrumenti te struganje i režanje koje proizvode ostavljaju osjećaj nelagode i straha.
We Drift Like Worried Fire' drži drugu polovicu albuma i klasičnija je post-rock kompozicija, linearnijeg i mirnijeg razvoja od Mladica. Osobno me podsjetila na neke od boljih trenutakaRed Sparowesa. Ova kompozicija sadrži neke od ljepših glazbenih trenutaka koje je bend stvorio do sada i njena prva polovica ima vrlo bajkovitu atmosferu. To se mijenja u posljednjoj trećini kada GY!BE raspršuje iluziju mira i ljepote, nasilno je prekidajući mračnim vojničkim bubnjevima koji potpomognuti gudačkom sekcijom nastavljaju dominirati pjesmom do njena završetka.
GY!BE zatvaraju album s još jednom, za njih uvjetno rečeno, kraćom stvari Like Lights At Thee Printemps Erable. Pomalo u stilu benda Sunn O))), zaglušuju ušne kanale dubokim i muklim frekvencijama koje ponovno oslikavaju scene pustoši i beznađa. Najjednostavnija i najminimalističnija je stvar na albumu i služi kao most između svijeta u koje nas je uvukaoGY!BEi zvukova stvarnosti koji započinju nakon posljednje sekunde i tona s albuma.
Godspeed ni nakon velike pauze nije razočarao niti podbacio. Uspjeli su ostati zanimljivi, inovativni, drugačiji i aktualni bez obzira na gotovo desetljeće izbivanja sa glazbene scene. Muzika koju stvaraju nije za svakoga, ali one koji joj posvete zasluženu pažnju nagrađeni su nevjerojatnim glazbenim iskustvom koje sa svakim novim slušanjem otkriva neki novi detalj, priziva neku novu sliku i asocijaciju. Na sreću/žalost, GY!BE nastavljaju biti najprikladniji soundtrack propadajućeg društva, ali i tračak svjetlosti i nade za one koji žele i zahtijevaju neki bolji, ljepši i pravedniji svijet.
Dejan Šapić
