Ewiniar

Na prvi pogled bizarna je, iako često zastupljena, gotovo uvijek djelotvorna simbioza između nježnog ženskog soprana (uglavnom) u srazu sa poslovičnom macho prezentacijom muškog dijela bilo kojeg metal benda. Ta provjerena igra na temu Ljepotica i Zvijer očito je popularna diljem planete pa spomenimo gdje: Nightwish (Finska), Evanescense, Walls of Jericho (SAD), Within Teptation i Epica (Holandija), Arch Enemy (Švedska), Shadow (Japan), Astarte (Grčka), Opera IX, Lacuna Coil (Italija), a od domaćih snaga se u tu igru uključila Omega Lithium iz Pule/Umaga.

Doprinos domaćim snagama ovog puta dolazi iz Splita sa novonastalim gotik/prije rock nego metal bendom, rekao bih pravog naziva za tu vrstu glazbe (ime boga groma iz mikronezijske mitologije).

Polarizacija gore navedenih muško-ženskih odnosa u slučaju Ewiniar ne drži vodu iz jednostavnog razloga što to nije (makar trenutno) bend u punoj formaciji, već je to inicijalni projekt bračnog para Tramontana, Katarine (vokal) i Marina (kompozitor, odsvirao je sve instrumente).

Bračni par je svoje glazbene početke brusio kroz razne cover bendove rock/pop/gypsy jazz orijentacije. Ovo im je prvi autorski rad koji ne podliježe tezi da se prvi mačići bacaju u vodu.

Moglo bi se kazati da su hrabrost, ljubav i ludost u svojoj konstantnoj isprepletenosti tri polazišta na kojima počinje njihova autorska trasa. Hrabrost – jer su dokraja spoznali odgovornost za svoj prvijenac; ljubav – iskonska je njihova ljubav prema žestokim riffovima i mračnoj estetici; ludost – jer se njihova glazbena odrednica u Lijepoj našoj sve više udaljuje od prije zauzetih pozicija; stagnacija ili odumiranje su trenutno realne perspektive za metal glazbu.

Đorđe Škarica