Review
Siguran sam da će ove tri riječi: krv, znoj i suze dugo vremena pratiti glazbenu karijeru mladog splitskog demo benda The Heaps. Ne zbog usporedbe u glazbenom odabiru s bendom Ala Koopera i Stevea Katza i njihovih Blood, Sweat & Tears, već zbog golgote koju je kroz te riječi definirao W. Churchill, a kroz koju u današnje vrijeme moraju prolaziti uglavnom sve mlade glazbene snage domaćeg rocka.
The Heaps je zaista mladi bend, nastao prije nešto više od godinu i po dana, iza sebe imaju dvadesetak nastupa po Lijepoj našoj, ali i autorskog materijala u trajanju od preko sat vremena, taman dovoljno za cijeli koncert.
Zgodna paralela postoji između imena i postave benda, njihove „gomile“ sastoje se svega od dva instrumenta - gitare i bubnja. Odnosno tri, ako se u obzir uzme najstariji instrument na svijetu - glas.
Ta formacija može im donositi komparativne prednosti u odnosu na klasičan trio, jer u odsustvu bas gitare Mario na svom Telecasteru mora konstantno pronalaziti nove skale i durove, a što u konkretnom slučaju radi doista uvjerljivo. Nikša svojim bubnjanjem nenametljivo, ali korektno servisira i nadopunjuje zvučnu sliku koju zaokružuje Lovre svojim potencijalno velikim vokalnim mogućnostima. Rekao bih veliki minimalizam bez pogreške u odabiru glazbene etike odsviran con impeto (žestoko, silovito,burno) i con abbandono (srdačno, iskreno).
Slušajući njihov EP sigurno nećemo doći u stanje acedije, odnosno ravnodušnosti, prijenos njihove nepatvorene, ponekad „ludaste“ energije na slušatelja ostavlja traga.
Od 4 zastupljene pjesme već uvodna „Call In Sick“ trasira njihov grleni bojni poklič, na tom tragu su i „Sad Disruptor“ i „Bad Jam“; da bi (meni osobno draga) „Servant“ odvukla njihove glazbene priče u neke mirnije vode koje me zbog eho efekta pomalo asociraju na Doorse.
Glazbena filozofija jednog doba postala je apsurd slijedećeg. Ono što je jučer bila ludost, danas je postalo mudrost - stoga mislim da su se momci ukrcali na pravi vlak koji u nekoj skoroj budućnosti vozi prema mudrosti koja obećava uspjeh, ali kojeg moraju itekako zaslužiti svojim budućim radom.
Potencijal je tu, iskustvo kroz učestale svirke treba izbrusiti, publiku treba proširiti unatoč možebitnoj činjenici da za sada to rade za svoj gušt kroz prepoznatljive underground kanale usmene predaje.
A onda The Heaps praktički imaju mogućnost postati moćna gomilica na domaćoj glazbenoj sceni.
Đorđe Škarica
/
