Review
Ma, k' vragu, mrzim i teško mi je da je sve tako ispalo. Ova luda vremena, ova stalna trešnja gore – dolje trči iz zgrade, jutro-podne, navečer svi smo već ludi od te psihoze, straha, stresa, a kako je tek onima koji su ostali bez svega! Ova glupava boleština nas ne pušta, već se sva ta priča samo nastavlja i preslikava i u ovu novu 2021. godinu. Pa dosta više! Želim svoj život natrag i to odmah!
U cjeloj toj gunguli tek sada sam uspio sve odraditi i pripremiti ovaj tekst za objavu. Naime, radi se o albumu kojeg već dugo vremena slušam, preslušavam u, ajmo to tako reći, završnoj fazi i stalno, ko' zapeta puška čekam taj trenutak i da sve pustim van, a onda nas strefi ova nova situacija i tako mi je sve što sam planirao palo u vodu! Jednostavno propalo. Ma k' vragu nek' ide sve!
"Tridesetpet minuta i šezdesetjedna sekunda iz dvijetisuće i dvadesete" ili "35'61" iz 2020." A to je zapravo vrijeme ponuđenog nam glazbenog sadržaja ili, kako kaže sam frontman banda Edi Maružin, "Caminada". Ma da, jasno je svima, pred vama je novi album istrijanskih bluzera EETB (Edi East Trance Blues).
Kako mi je sam Edi ispričao, album je zapravo nastao doma u, ili kraj kuhinje u njegovom kućnom studiju uz vrlo glasne povike bodrenja njegove supruge, koja, zapravo, daje ritam kuhačom i bodri ekipu: "'ajde dosta više!"; "stalno jedno te isto"; "pustite da se odmorim" ili "dajte mi mira". Uz ovakvo bodrenje, poticanje na rad i vjeru u ono što rade, ovaj bend i nije mogao snimiti drugačiji album nego baš takav kakav je! IZUZETAN i SJAJAN!
Eto, samo toliko za uvod i vjerujem da sam vam sve napisao i predočio i sada se moram ići odmoriti. Laku noć!
A onda negdje oko tri i po' iza ponoći ili prije zore u glavi mi odzvanja zarazni ritam i kao da "Čujen črčke"... Ma daj, nakon sve one mjuze koju sam preslušao i koju stalno slušam sad mi u glavi odzvanja i "Čujen črčke".. ljudi... moram posjetiti svog psihića, ali nismo mi preko bare, mi smo tu gdje smo i ja, zapravo, nemam svog psihića i stoga ustajem i odlazim u drugu sobu, uzimam sluške i palim uređaje i komp... i moja istrijanska blues furka može početi.
U ovih "35'/61" dobiti ćete takvu porciju bluesa da će vam tijelom strujati "oni mravci" da će vam dlake ići na juriš i ako niste ograničeni, a znam da niste, onda će se ovo navedeno vrijeme pretvoriti u trenutak plavičaste svjetlosti koja će u potpunosti obasjati vaš prostor, ali i vaše unutarnje biće. Da, na ovaj ili onaj način ostat ćete bez teksta i pitat ćete se u nevjerici "zar je to baš tako, je li to uopće moguće?". E dragi moji "blues lovers", to je baš tako i samo tako i to je naše...hmmm... treba mi zapravo "translate" u nekim riječima, ali ko' da je to baš previše bitno ... bitna je mjuza, blues koji priča ama baš sve jezike i narječja.
Na kraju ovog prevoditeljskog odlomka mogu samo napisati to je to i to dolazi i odlazi "Vende gere di se kamen toče" pa evo sad novog problema... a kaj je to?
Zato volim našu Hrvatsku jer evo na nekih 200-400km mi se uopće ne razumijemo, ali nam je sve jasno i bitno je da je "furka" tu, i to je to!
Negdje sam pročitao kako je jednom prigodom veliki blues majstor JL Hooker rekao: "u ovih par tonova, akorda, krije se pravo glazbeno bogatstvo, samo ga morate otkriti..." Phuuuu, teške riječi, rekao bih, ali kada dođete na tu razinu, onda vam više ništa neće predstavljati problem. Čini mi se da su Edi i ekipa upravo u toj fazi i da je sve sada samo pjesma.
Ako je prošli "Sumpor" bio svojevrsni "boom" onda je ovaj novi album dodatni pečat svemu tome i ako malo pažljivije poslušate čuje se kuda ova ekipa ide i prema čemu stremi. Osobno, bojim se to napisati pa ću to zadržati za sebe barem još neko vrijeme.
Naime, ako niste znali upravo su EETB odnijeli pobjedu na 12th CBC-u i tako si uzeli kartu za odlazak u Memphis na najveću svjetsku blues smotru, natjecanje IBC. Ovaj 37th IBC 2021. odgođen je zbog pandemije koronavirusa za 2022. godinu, a, kako se ono kaže, "strpljen – spašen". Osobno, osjećam da bi EETB na ovoj svjetskoj blues smotri imali što za pokazati i da to što oni rade i na način koji to čine u Americi bi imali veliku šansu za možda čak i neke velike stvari. Evo, sad, ma daj, sad mi je to izletjelo! Ma kaj, kaj ima veze, napisao sam zapravo ono što osjećam i to je to! I neka tako ostane, neću to brisati, niti dodatno uređivati.
Gotovo sve oko ovog albuma odradio je Edi Maružin, koji je napisao tekstove i glazbu, pjevao, svirao gitaru, cigarbox gitaru, bas i teremin i koji, zapravo, cijelu tu blues vibru nosi u sebi. Čovjek jednostavno ima taj "mojo", ima "to nešto" i meni osobno, cijela ta priča itekako ima smisla.
A sada je red da se spomenu i ostali "krivci" za ovaj izvrstan album. Evo ih redom: Edi Cukerić (producent, udaraljke i efekti), Čedomir Mošnja (bubanj i savjetnik producenta), Predrag Ljuna (usna harmonika, vokal i gitara), Danijel Paulović (bas), Ang Maružin (gitara), Bernarda Ravnić (vokal), Davor Milovan Bili (bas) i Alen Peruško, kao tehnička podrška za sve što je trebalo. Album je miksao Marko Kalčić, masterirao Pavle Miholjević, a omot albuma i fotografije napravio je Ang Maružin.
Da, znam, neki se sada upuštaju u komparaciju pjesama ili povlačenje od kuda sve to dolazi, no, ja to uopće tako ne doživljavam! Ovaj glazbeni uradak doživljavam kao albumčinu, koja vas mora razdrmati i podignuti na noge. Tresnuti vas svojom zanimljivošću i raznolikošću po nosu, po glavi i neka neka vas boli, a što? I ako ima malo "krvi" to samo znači da je pred vama prava stvar. ALBUMČINA!
Edi East Trance Blues i njihov idejni vođa Edi Maružin ovim svojim novim albumom "35'61" iz 2020." pokazuju da su otišli još dalje, da su probili sve te neke barijere i da "briju" po svome. I neka. Sada su još čvršći, jači, ekspresivniji, bezobrazniji i samo drmaju i to je jedino ispravno. Sve drugo bila bi gluma, bilo bi neko sasvim drugo i drugačije glazbeno stanje.
Na kraju samo ću još dodati ja doista volim EETB, volim to što rade i volim baš način na koji rade to što vole. Osjeća se ta neopterećenost i snažna "blues furka". Meni osobno je to doista najvažnije i najbitnije! A vama?!
Mladen Lončar - Mike
« Sumpor 
