A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | I Should Live in Salt | 4:08 | ||||
2 | Demons | 3:31 | ||||
3 | Don't Swallow the Cap | 4:45 | ||||
4 | Fireproof | 2:58 | ||||
5 | Sea of Love | 3:41 | ||||
6 | Heavenfaced | 4:23 | ||||
7 | This Is the Last Time | 4:43 | ||||
8 | Graceless | 4:35 | ||||
9 | Slipped | 4:25 | ||||
10 | I Need My Girl | 4:05 | ||||
11 | Humilliation | 5:00 | ||||
12 | Pink Rabits | 4:36 | ||||
13 | Hard to Find | 4:13 |
Prvi album The Nationala nakon dostizanja mainstream statusa je zapravo i prvi veći kreativni neuspjeh benda. Od Nationala se i nije moglo očekivati nekakav radikalan zaokret u zvuku obzirom da su kroz svojih desetak godina karijere uvijek istu formulu proširivali novim idejama, no glavni izvor nevolja su umjetni motivi koje autori koriste kako bi nadomjestili neuroticizam koji je očito nestao postizanjem zvjezdanog statusa.
Melankolični zvuk The Nationala je bio relevantan baš zato što je zvučao realno. Kroz Alligator, Boxer i High Violet se točno mogla napipati svijest i sazrijevanje idealista koje utapa malograđanština srednje klase. Očito je da se sada živi bolje pa bi sve insinuacije u tom smjeru bile licemjerne i promašene, ali problem je što The National ne nude ništa bolje. Pronalaženje inspiracije u vlastitom životu rezultira silovanjem Biblije korištenjem elementa stupova od soli kako bi se prikazalo udaljavanje od brata posljedicom rastuće slave (I Should Live in Salt) ili pak osrednjom varijacijom na temu antidepresiva (Graceless). Ni približno zanimljivo kao uništavanje idealista koje je obilježilo High Violet.
The National u Zagrebu 2010.; Foto: Marko Šolić, arhiva SoundGuardian.com
Obzirom da prave motivacije nema, pribjegava se svakakvim rješenjima, ponajviše pitkima i možda za The National prepristupačnim baladama koje bi u rukama trenutnih indie bendova u usponu bile glavna nagrada, no za ove dečke one su tek solidna zamjena kad već nema ništa bolje. U tome prvenstveno uspijevaju I Need My Girl i This is the Last Time, spremne za soundtrack recentnih mladenačkih serija, no ne i za nešto pamtljivije.
Karakteristični pripovjedački bariton Matta Berningera je nestao no to je u neku ruku logično obzirom da više nema o čemu pripovijedati. Vokal mu sad zvuči lijeno, prepun afekata koji bi trebali dodati određenu nijansu slabašnoj formi, no jedino zaista dobro prilagođavanje pjesmi postiže se u Fireproof, najboljoj točki albuma.
Trouble Will Find Me zvuči kao tipični album The Nationala, no bilo kakvom dubljom analizom se lako može ustanoviti da se zapravo radi o generičkom reproduciranju formule. Iskustveni dio koji je tu formulu obogaćivao je u potpunosti nestao. U redu, The National sada jesu na vrhuncu svoje karijere i moguće je da je slava izbrisala sve što ih je mučilo dok su bili nitko i ništa, no melankolija nije nešto što se može izmisliti. Rješenja za sljedeći album bit će potrebno tražiti u nekom drugom smjeru.
Ivan Glazer
« High Violet | The National Albumi Kronologija | Sleep Well Beast » |