Live at Lisinski

Review

Prošlo je nevjerojatnih 19 godina od kada me je Stefanovski oduševio fenomenalnom kemijom s odličnim flamenco gitaristom Miroslavom Tadićem. Nakon toga sam nebrojenim slušanjem poderao njihov album Live at Belgrade (2000), posjetio nekoliko koncerata, uživao u albumu Treta Majka (2004), na kojemu su ostvarili čarobnu suradnju s bugarskim kavalistom Theodosiijem Spassovom, da bi mi s vremenom jednostavno postali predvidljivi i nedovoljno interesantni.

S obzirom da ga nisam dugo slušao, nije bilo neobično što sam sa zanimanjem 5. travnja ove godine posjetio njegov koncert sa Zagrebačkom filharmonijom u Lisinskom. Sjećam se da je na mene ostavio umirujući dojam, u trenucima pobudio osjećaj nostalgije, ali sam se istovremeno i prisjetio zbog čega mi je postao nezanimljiv – improvizacijska soliranja koja su pri brzim , trzalicom istrzavanim dijelovima ravnomjerna, vrlo slična i predvidljiva, bazirana na manjim fragmentima. Drugim riječima, Stefanovski se počeo za moj ukus previše ponavljati, iako je nesumnjivo riječ o virtuoznom i iznimno talentiranom glazbeniku.

Dvanaest dana kasnije, Stefanovski je održao koncert u Lisinskom kojeg je Croatia Records nedavno objavila na najnovijem CD-u i koji je za njega označio koncertni „vrhunac“ nakon 80-ak koncerata tijekom 2018. godine. Međutim, ovaj put je nastup bio bez pratnje filharmonije, daleko intimniji i skromniji, ali ništa manje dobar. Ako volite akustičnu gitaru i puno improvizacije na specifičan Vlatkov način, Live at Lisinski vas zasigurno neće razočarati. Izuzev na neizostavnoj „Jovano, Jovanke“, gdje je uključio distorziju i dobio za moje uši jedan od ružnijih distorziranih gitarističkih tonova, album je cijeli akustični i naravno gitaristički orijentiran.

U prvom segmentu sastavljenom od četiri instrumentala Stefanovski je sve odsvirao sam s gitarom i looper pedalom, tako da se odsustvo pratnje toliko ne osjeti, koliko organske međuigre istrumenata kao kada svira s Tadićem. Taj dio služi poput opuštajućeg dužeg uvoda u pjesme „Eleno ćerko“ i „Koljo“ na kojima je gostovala makedonska etno grupa „Ljubojna“, odnosno pjevačica Vera Miloševska Josifovska i kontrabasist i Oliver Josifovski. Veći propust opreme CD-a je što nigdje nisu navedena njihova imena.

Nakon dosadnjikave pop pjesmice „Verba, nadež, ljubav“, u sad već staroj pjesmi „Gipsy Song“ sa soundtrack albuma Gipsy Magic (1997) sudjelovao je duo Bow vs. Plectrump, odnosno Filip Novosel na tamburi i Tihomir Hojsak na kontrabasu. Za jednu ciganskim melosom inspiriranu pjesmu, tambura i kontrabas su se sjajno stopili s gitarom Stefanovskog te donijeli i nešto zanimljivog poigravanja tamburice i gitare.

I dok je „Čuvam noć od budnih“ označila vrh nostalgije, prava magija je nastupila kada se na „Jano Mori“ pojavila legendarna Josipa Lisac sa svojim raskošnim, punim i prekrasnim glasom lebdeći iznad tankih i meditativnih tonova Vlatkove gitare. Sličnom senzibilnošću, na to se savršeno nastavio instrumental „Bistra voda“, nakon čega je, za kraj koncerta, napetost i mračne tonove prekinula optimistična i jednostavna pjesmica „Čukni vo drvo“.

Live at Lisinskim je solidno djelo Stefanovskog, mada ne donosi ništa posebno novo i izazovno. Album je sjajno snimljen i produciran, tako da se kristalno jasno čuju svi tonovi, kao da ste prisutni na samom koncertu, a pjesme su dobro posložene i odsvirane. Intiman je, umirujuć i vrlo lak za slušanje.

„Postoje noći kada se dogodi nešto čarobno i stvari se jednostavno savršeno poklope. Proljeće vani, a unutra puna dvorana dragih ljudi. Dobra temperatura u zraku, dobra svirka na pozornici i dobar zvuk iz P.A. sustava“, napisao je Stefanovski u knjižici albuma.

Ljubiša Prica