Review
Rekao bih čak očekivano – a svakako zasluženo – hvaljeni prvijenac zabočkog glazbenika J.R. Augusta, još uvijek friški "Dangerous Waters", dobio je ovih dana i svoj službeni prolog. Album koji je pobrao iznimno slatkorječive kritike i važne nagrade, među kojima su posebno znakoviti Porini u prestižnim albumskim kategorijama (a i u kategoriji najboljeg novog izvođača), zapažen i od strane publike, postao je po svojoj objavi u jesen prošle godine – opravdano – prava mala senzacija, a iznenađenje samo za one koji prethodno nisu preslušali cijeli niz EP-jeva koje je ovaj inače učitelj engleskog jezika i veliki zaljubljenik u prirodu marljivo objavljivao u digitalnom formatu. Sada kad je, dakle, "Dangerous Waters" definitivno okrunjen kao domaći album lanjske godine, upravo su ti EP-jevi koji su mu utrli put došli na red da i s diskografske strane upotpune ovu zanimljivu glazbenu priču.
Nikola Vranić, kako glasi J.R.-ovo ime izvan scene, objavio ih je tijekom zadnjih pet godina ukupno pet, od čega je njih dva – "33" i "Black Waters" – lani integrirao u album "Dangerous Waters", dok preostala tri – "Change of Seasons", "Tea Party with Mrs. Death" i "Tales from the Forest" – sada, dakle, čine "Murky Waters" kao svojevrsnu nultu epizodu, zbirku koja će na najkonkretniji način zaokružiti ovu prvu fazu samostalnog stvaralaštva tridesetjednogodišnjeg glazbenika pred kojim, vjerujem, tek stoje veliki izazovi i albumi. Sad kad je već postalo bespredmetno spominjati anegdote s Coldplay, pa i rad u bendu Voodoo Lizards, kad je J.R. August postao ne samo nezaobilazno ime u medijskom prostoru rezerviranom za glazbu, već i prepoznatljiv, autentičan autorski glas, upravo preslušavanje tih ranih snimaka može nam – da se ponovim, i treba – dati uvid u genezu najnagrađivanijeg, ali i ponajboljeg albuma lanjske hrvatske diskografije.
A sve ono što je J.R. uspio pospajati ploveći tim svojim opasnim vodama – minimalizam i ambicioznost, pastoralu i intimistične, unutarnje krajobraze, proznu vododerinu i lirsko meandriranje – prisutno je i u sumornim vodama, samo možda, što je i očekivano, u manje sabranom, rastresenijem obliku. Ljepota svega i leži u tome što baš to i očekujemo od ranijih snimaka, od materijala kojeg su (pre)oblikovale ipak mrvicu manje iskusne, da ne kažem nevinije ruke. Možda bi sve bilo i plastičnije da su pjesme na "Murky Waters" poredane baš kronološki, EP po EP, ali ima svojevrsne poetičnosti baš u ovakvom odabiru: ako bismo ovdje skupljena tri EP-ja nazvali rednim brojevima kako su objavljivani, poredak bi glasio 2-3-1, pri čemu nijedan EP nije izložen u kompletu, već je po jedna pjesma u istom slijedu ostavljena za kraj. Takva dinamika uspijeva, štoviše, nešto što je mogla (ili trebala?) biti puka inventura (što ne bi uopće, da se razumijemo, bilo ni loše) preobličiti u nešto bliže albumu, što bi na prvu ocijenio kao lošijom, čak manje poštenom varijantom, ali ovdje funkcionira dovoljno fino da sam se vrlo brzo prestao zamarati biranjem bolje varijante.
Uvodni recital, "Izdajnička zvona", ako se ne varam, zasad jedino Augustovo korištenje hrvatskog jezika, uvodi nas u album baš kao svojedobno u EP "Tea Party with Mrs. Death", u pjesničkoj maniri predstavljajući figuru koja će oćijukati s tamnom stranom, ne toliko da joj se slijepo prepusti, koliko da je koristi, svjestan opasnosti i mogućih posljedica, kao i zavodljivosti i klišeja vezanih uz nju. Taj će koncept temeljito razraditi u "Black Limousine", epskoj po minutaži, ali gotovo minijaturnoj po preciznom narativu o grješnosti i slabostima koje i inače opsjedaju ovaj autorski glas. Preostale pjesme s toga EP-ja – lepršavi "Darkroom Boogie" u dvije verzije te crnohumorni "The Womanizer (Story of a Travelling Serial Killer" – jasno podvlače crtu što razdvaja ovaj repertoar od onog s albuma "Dangerous Waters": razigranost nasuprot meditativnosti, prozaičnost nasuprot gotovo mistične liričnosti.
Ovaj potonji sraz još je istaknutiji u trima pjesmama s EP-ja "Tales from the Forest", gdje kroz lik (zločestog) vuka J.R. August zalazi u područje basni i bajki, u domenu braće Grimm, ali vješto je isprepličući s problematikama modernoga društva (možda najzornije u "Little Red Ridin' Hood"). Pjesme su to koje opravdano čine središnji dio albuma, odnosno, kompilacije, sugestivnošću postižući filmske efekte ("I'm Afraid the Bird will Die"), a balansiranjem klišeja i inovativne pripovjedne recepture definirajući osnove potpisnikove poetike ("The Wolves"). Pjesme s prvijenca "Change of Seasons" pak, uvjetno rečeno najtanje, upotpunjuju zbirku entuzijastičnim pristupom klavirskim tipkama kao osnovnom Vranićevom instrumentu, kao takve možda čak ponajviše ukazujući na neke nove vode prema kojima ovaj vrlo talentirani mladi glazbenik vjerojatno već zamišljeno gleda.
Ono čemu se osobno mogu nadati jest da vode iz sumornih, crnih i opasnih postanu bar donekle bistrije. Naravno, to je uvjetovano isključivo unutarnjim, skrivenim životom samog autora, čiju dinamiku određuju samo njemu (ako i njemu) znane silnice. Dojam o pomalo forsiranom putovanju tamnijim pasažima taj je koji me sve vrijeme drži na distanci od Vranićevih voda; s druge pak strane bogatstvo i sugestivnost njegovih glazbenih pripovijedaka, kolorit koji uvijek djeluje precizno nijansiran te lutalački duh koji se ne doima nespreman na suočenja ni s izvorom ni s ušćem povlače me kontinuirano natrag i otkrivaju stalno nove tonove. Baš zato, a iznad svega zbog očitog talenta spremnog na svoje odgovornosti, J.R. August je svijet za sebe, itekako vrijedan pune pozornosti. "Murky Waters" će pritom poslužiti kao sjajan uvod čija se "riječ urednika" krije u kolopletu nota i stihova iz šumovitih i trajno žuborećih krajobraza svoga potpisnika.
Toni Matošin
/
