A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Imam srce | 3:45 | ||||
2 | Muzici po guzici | 1:56 | ||||
3 | Velika duša | 2:55 | ||||
4 | Od zemlje od bola 2 | 4:08 | ||||
5 | Let P.K.G. | 1:58 | ||||
6 | Za Iggyja | 4:20 | ||||
7 | Sebe ugasiti blues | 7:29 | ||||
8 | Imam svoj hod | 3:09 | ||||
9 | Ne govori da me znaš | 2:37 | ||||
10 | Svemirski igrači | 2:35 |
Kada je prošle godine Garage in July ušao među 13 bendova od 457 u konkurenciji na cijenjenom banjalučkom Jelen Demofestu, a njihov Marko Bagarić proglašen za najboljeg gitaristu festivala, valjda je postalo jasno kako se nešto ozbiljno valja u slavonskoj ravnici. Ili možda bolje rečeno - trese, lupa, znoji, vrišti i udara.
Ono što je sinjski M.O.R.T. (znakovito, pobjednik Jelen Demofesta 2013. godine) u segmentu lirike, to je Garage in July u sviračkom smislu - neprikosnoven. Drugi album Osječana nazvan "Imaš li strasti!?" (po singlu koji se za moj pojam iz sasvim apsurdnog razloga nije našao na ovom izdanju) kroz svojih deset pjesama u cjelosti opravdava naslovni upit. Kada sam prije pola godine prvi puta čuo ovaj bend, riječ "strast" je ispunila sobu ko' hadezeovci šator u Savskoj.
Bazični ritam i blues Chucka Berrya uz garažne manire The Sonicsa čine okosnicu izdanja koje je ogoljeno do srži i kosti u svom nastojanju da se revitalizira zlatno doba garažnog rokenrola šezdesetih godina prošloga stoljeća. Naravno, Garage in July nije prvi bend kod nas koji pokušava nešto slično, sjetimo se na prijelazu iz devedesetih u dvijetisućite perspektivnih i po mnogima prerano "usnulih" vinkovačko-zagrebačkih The Babies ili još prije njih sada već kultnog pulskog Messerschmitta, svima im je zajednička nesputana energija i prije svega - strast, izgaranje bez poze. Ljubav. Kada tome pridodamo i onaj (u recenziji prvog albuma) već spomenuti autentični slavonski odmak u vidu lirike i naglaska vokala i ritam gitariste Bojana Đurđevića dobijemo nekakavu osječko/mississippijevsko/detroitsku lakozapaljivu mješavinu buke i znoja koju oni sami nazivaju "swamp'n roll".
Zbog iskrenosti, mladosti, neokaljanosti i izostanka predumišljaja, "oprostiti" ću im i banalnosti tipa "Muzici po guzici", a "Sebe ugasiti blues" svrstati u ponajbolje trenutke hrvatskog rokenrola posljednjih nekoliko godina, ponajprije zahvaljujući Bagariću i "melankolik Jimmy Page *since i'v been loving you* modu" s kojim na jednako uspješan način koketira kao i sa uobičajenim R&B postulatima.
Garage in July s albumom "Imaš li strasti!?" nedvosmisleno kazuju kako su "vruć" bend u naponu snage, svirački besprijekorni i više nego adekvatna doza svježe krvi u pomalo zatrovano i zasićeno domaće rokenrol tkivo. Imaju ljubav i srce. Raširite ruke.
Mihael Pinter
« 7 | Garage In July Albumi Kronologija |