Review
Puno je godina prošlo otkad je izdan drugi album pod nazivom Metal Opera II te sam se već upitao da li Avantasia, Tobiasa Sammeta (inače frontman odličnog EdGuya) uopće više daje znakove života i da li će zombi na aparatima ikad više uskrsnuti u muzičkom smislu. I onda je došla 2007. godina i uradak Lost In Space koji mi je definitivno odagnao svaku sumnju. Nakon njega, kao da je stvaralački duh ponovno počeo kolati venama Avantasie i evo nakon nešto mjeseci iza Lost In Space uratka, na scenu nastupa The Scarecrow.
Vidi se da su godine pozitivno utjecale na Tobiasa, te da je muzički i stvaralački odrastao i sazrio. The Scarecrow nije tipični power metal album sa visokim vokalima i bijesom duple bas pedale. Album udara slušatelja iz totalno drukčijeg kuta, iako se nije posve udaljio od power metala, odlikuje se raznolikošću i to puno više nego raniji uratci. To je jedan hrabar i avanturistički pokušaj jednog od najpoznatijih i najslavnijih frontmena power metala, sa zrelošću kao središnjom temom i iako se osjeti doza power metala, cijeli album mi više vuče na hard rock te je definitivno i materijal za puštanje široj publici na radio postajama.
Avantasia je i dalje bogata gostovanjima velikana metala i muzike općenito, kao što su Alice Cooper, Rudolf Schenker te ikone power metala Michael Kiske i Kai Hansen, kao i Jorn Lande, velikan europskog bluesa. Svi ti gosti daju jedan drukčiji okus cijelog albuma.
Za one okorjele power metalce izdvojio bih pjesme poput Shelter From The Rain, koja bi se bez problema mogla uklopiti na bilo koji album EdGuya, sa pojačanjem u vidu Michaela Kiskea. Tu su također Another Angel Down gdje gostuje Jorn Lande i Devil In The Belfry, kao žestoke stvari na albumu. Od drugih i drukčijih pjesama na albumu koje su mi zakačile uho svakako bih izdvojio pjesmu The Toy Master gdje Alice Cooper pomaže stvoriti jednu pomaknutu pjesmu sa atmosferom noćne more koja oživljava prema kraju. Počevši sa prekrasnom pjesmom What Kind Of Love, kojoj je život udahnula pop rock pjevačica Amanda Somerville, pa sve do vrhunskih efekata i naslovne pjesme The Scarecrow, nastaje jedanaestominutni opus koji ustvari prezentira smjer u kojem je sniman kompletni album.
Sve u svemu, ovaj album uspijeva ponuditi nešto sasvi drukčije i novo te naravno jako jako interesantno. Možda bi bilo dobro prvom slušanju pristupiti otvorena uma i bez očekivanja, jer ovo definitivno nije klon prethodnih albuma, što bi razumljivo moglo odbiti određen postotak starih fanova Avantasie, ali isto tako i pridobiti velik broj novih koji nikad prije nisu ozbiljno razmišljali o slušanju ovog benda. Bilo kako bilo, ovaj bend pokazuje jednu novu zrelost Tobiasa Sammeta u jednoj novoj glorificiranoj formi, i dokazuje da Avantasia nije još samo jedan usputni projekt sa brdom kvalitetnih muzičara i ništa više.
Najtoplije preporučam da si nabavite ovaj najnoviji uradak Avantasie i gospodina Sammeta...
Ivan Šunić - Camaro
