Review
Iznimno velik opus Franka Sinatre je bio tema mnogih kompilacija, prema nekim izvorima takvih je čak 2200. I dok su te kompilacije većinom ćorci, one ambicioznije ipak ispunjavaju svoju funkciju i daju uvid u određeni segment jednog od najvećih glasova uopće. Seduction - Sinatra Sings Of Love se bavi njegovim pjesmama o ljubavi (kao da je o ičemu drugom ikad pjevao), a kronološki je smješteno u razdoblje od 1961. godine pa prema našem vremenu. 1961. godina je zapravo prekretnica jer je Sinatra tad počeo snimati glazbu pod pod svojom izdavačkom kućom, Reprise Records.
Kompilacija kao takva je uistinu velik presjek (22 pjesme su u igri) dana u Reprise Recordsu, a zagrižene Sinatrine fanove će vjerojatno oduševiti uistinu dobra, no bitnije, dosad neobjavljena verzija My Funny Valentine. Ostatak je nešto što se već ranije moglo čuti, no ovakvo raskošno remasterirano kombiniranje svakako treba pozdraviti.
Sinatra je škola romantike. Osnova koju moraju proći svi oni koji tek ulaze u tu sferu, ali i dovoljan prostor za doktoriranje u zavođenju. Stari swing vođen glasom mračne prošlosti je nešto što je bezvremensko. Šarm sredine stoljeća nikad ne stari, uvijek je rado viđen, a Sinatra ga dovodi na razinu da na taj šarm padate i samim osjetilom sluha.
Sinatrin glas je ono što je uvijek prolazi. Nemoguće je to proglasiti tek navikom koja se prenosi po salonskim zabavama, ovaj put je kvaliteta ono što se prepoznaje. Emocionalna nabijenost, kristalno čisto prebiranje po tonovima uz mnoštvo figura pjevanja i bez Sinatrine markantnosti je vrhunac muškog vokala. I koliko god se danas divno pjevanje ne veže uz muškost, Sinatra je muškarac prije svega, muževan, kavalir i romantik. Arhetip onoga od čega zavođenje počinje.
Osnove romantike – I've Got You Under My Skin, Witchcraft, All The Way, Young At Heart i mnogi drugi klasici su ono što i u kibernetizirano doba daje ljubavi i zavođenju stari sjaj. Nema tu govora o pijanom hvatanju konobarice za gluteus maximus. Ovako se stvari zapravo rade.
Ivan Glazer
/
