Take Me There

Review

Louis Romanos Quartet sastoji se od gitarista Dana Sumnera, basista Neala Starkeya, trubača Alexa Noppea i bubnjara i kompozitora Louisa Romanosa. Sva četvorica su afirmirani jazz muzičari koji su sudjelovali na raznim projektima i svirali u raznim jazz bendovima. Louis Romanos je okupio kvartet u drugačijem sastavu 2001., a u današnjem su sastavu od 2005. godine. LRQ radi turneje po Europi, Sjedinjenim Američkim Državama i Havajima, a ujedno uspijevaju educirati u Mauiu i Oahuu gdje pokušavaju približiti jazz mladima.

Nedavno su izdali novi album Take Me There s dvanaest originalnih skladbi, a stil im varira od pjesme do pjesme između klasičnog jazza, bebopa i latino melosa. Iako je dvanaest skladbi originalno, ne čujem ništa novo što bi se meni ponudilo kao slušatelju. Tipičan jazz kvartet učenih glazbenika s vrhunskom tehnikom, ali s generičnim zvukom i skladbama. Kroz album se provlače lagane i mekane lounge skladbe, a jedine skladbe što pomalo odskaču od tog opisa su Bruggemann Jam i Songo 7, ali ni one nisu dovoljno energične da bi izvukle LRQ iz predvorja nekog hotela. Naravno, ukusi se razlikuju, ali mislim da bi se većina slušatelja složila da je na ovome albumu teško pronaći neko uzbuđenje. S druge strane moja su očekivanja od jazza malo drugačija od onoga što su oni dostavili i u zadnje sam se vrijeme kontaminirao drugačijim zvukovima pa je to možda problem, ali i prema fotografijama s njihovih koncerata dobio sam dojam da je ta glazba po ukusu malo starijoj publici.

Nisam zadovoljan ovim albumom zbog sterilnosti i generičnosti, još jedan bend u gradu Ništa Novo, ali na vama je da poslušate i sami prosudite, no mislim da se može pronaći puno boljih zvukova u stilu Louis Romanos Quarteta.

Lucian Mirdita