Review
Nakon „zlatnog doba“ hip hopa kasnih 80-ih, započelo je pravo doba glazbenog zlata na ovoj tvrdoj i nemilosrdnoj sceni. Besmrtna imena poput 2pac-a, Biggieja Smallsa, Gangstarra, Big Puna i sl. postavili su visoke standarde kvalitete ma o kojem se podžanru hip hopa radilo, te zadali težak zadatak idućoj generaciji, koja je eventualno mogla djelomično izaći iz sjene „divova“. 90-e su prošle, mnogi „igrači“ sa scene su ili bili upucani ili su otišli u vječna lovišta, ostavivši scenu u tranzicijskoj fazi, koja se tražila nekoliko godina te se napokon i našla u generaciji nekih novih klinaca koje živo zaboli ona stvar. Pravila su izmjenjena, nove face sada vladaju scenom, a među tim facama je i Danny Brown, unikatna pojava i spoj ghetto kulture Detroita s izuzetno inteligentim umom koji se probio na scenu odličnim albumom „XXX“ iz 2011-e godine. Beskompromisna lirika, futuristički beatovi i specifičan vokal, bacili su Dannya u prvi plan te smo zbilja a nestrpljenem čekali na novo izdanje „Old“, koje je napokon ugledalo svijetlo dana u listopadu ove godine za Fool's Gold Records.
Podjeljen u dvije cijeline (Side A i Side B) album nudi dva različita Dannya Browna. Prvi je introspektivan, zreo i samokritičan pogled na Dannyev život te lirički šeće preko raznih tema, pa tako prva pjesma „Old“ uz mračanbeat s odličnimscratch radom a la DJ Premier, prikazuje kako Danny više nije i ne želi biti diler s ulica Detroita, kakvim smo ga navikli gledati. Cijela prva „ozbiljna“ strana ploče prožeta je sporijim, mračnijim beatovima, poput genijalnog „Pac Blood“ s prvog izdanja, uz dodatni „dodir“ utjecaja dubstepa i r'n'b-a. Izdvojio bih posebno pjesmu „25 Bucks“ , odu njegovoj majci, koja možda i najbolje preslikava „novog“ njega, a nimalo ne zaostaju ni „Torture“, „Clean Up“ i „Red 2 Go“, sve redom odlično vokalno izbalansirane pa tako njegov visoki, nekima iritantan, ali ipak potpuno unikatan vokal odlično sjeda uz dubljeg, ozbiljnijeg Dannya.
Taman kada album krene uranjati u djelomičnu melankoniju, filmski gangster intro najavljuje stranu B koja kreće u visokom ritmu s možda i najboljom trakom na albumu „Dope Song“.Trap beatkao stvoren za „izbiti se“ na plesnom podiju, ukomponiran sflowomi stavom prvog albuma „XXX“ , savršeno diže stvari na drugu razinu, tojest stranu Dannyeva uma. Na ovoj strani ploče posve dominiraju „profane“ teme ludih izlazaka, trošenja bombona i koječega drugog. Redom odlična gostovanja (Ab Soul, A$AP Rocky, Scruffizer) donose puno uzbudljiviju vožnju kroz hitove, od kojih se najviše ističe single „Dip“ i favorit „Kush Coma“. Na ovim stvarima najviše do izražaja dolazi Dannyev glazbeni futurizam i nekako se nemogu oteti dojmu da je stari Danny Brown ipak na domaćem terenu lirički kada je riječ o opisivanju ludih s**** koje izvodi ovaj tridesetogodišnji, pomalo krezubi raščupani rapper.
Sve u svemu, ovaj studijski uradak je šarolika paleta hip.hopa nove škole, i kao takav definitivno spada u top albume 2013-e godine. Obavezna lektira za sve ljubitelje žanra.
Mislav Miličević
