Review
Jedno od najočekivanijih izdanja ove godine napokon je ugledalo svjetlo dana i to, na žalost samog benda i popratne industrije, čak nekoliko dana prije planiranog. Dodatnu je znatiželju izazvala činjenica kako je ovo njihov prvi dvostruki album, ujedno i najdulji do sada, s trajanjem od devedeset i dvije minute. Epski je album, epska će biti i turneja jer je u pripremi novi Jumbo Jet s kojim će Bruce ekipu i opremu furati oko svijeta i tako predstaviti novo remek-djelo.
Jedina ziheraška stvar na ovom albumu je naslovnica, dobri stari Eddie još jednom ulijeva strahopoštovanje, no glazba se pokazala kao vrlo hrabar odabir, eksperimentalno nastrojen; posjedujući onaj duh Maidena na koji smo navikli. Budući da najkraća stvar na albumu je ujedno i prvi singl, „Speed Of Light“, trajanja pet minuta i jednu sekundu, jasno je kako je vrlo teško ovako duge i kompleksne stvari danas predstaviti široj publici. No, kako su mnoga znanstvena istraživanja već dosad pokazala, heavy metal publika je ona najvjernija, stoga njihovim fanovima, ali i ljubiteljima heavy glazbe neće biti teško nekoliko puta preslušati dugo putovanje kroz upečatljive Maidenovske solaže u suradnji s moćnim Bruceovim vokalom. I Steve Harris je svojim basom obogatio i dao poseban štih mnogim stvarima na albumu, no na prvo slušanje najupečatljivija je posljednja stvar, osamnaestominutna „Empire Of Coluds“. Premda sam album počinje u prilično predvidljivom stilu s „If Eternity Should Fail“ s himničkim ritmom i gitarskim riffovima on završava u potpunosti neočekivano s kompleksnom stvari koja oduševljava na prvo slušanje. Pažljivo ubačene dionice klasičnih instrumenata stvaraju posebnu emotivnu atmosferu, smiruju slušatelja od eksplozije energije na prethodnim pjesmama i otvaraju jedno novo poglavlje Maidena koje bi se dalo dalje razraditi i na sljedećim albumima. I trebalo bi se, jer kombinacija klavira i gudaća uz standardnu postavu ovdje odlično funkcionira, no ostavlja puno, puno mjesta za napredak. Hrapavi zvuk akustične gitare u „The Red And The Black“ pretvara se u standardizirani riff na koji se teatralno nadovezuje vokal s melodičnim refrenom kojeg će publika sigurno voljeti pjevati na svirkama uživo. Za ljubitelje bržih stvari tu je „When The Rivers Run Deep“, na koju se nastavlja fantastična „The Book Of Souls“ koja, uz „Empire Of Clouds“ može nositi oznaku najbolje na albumu. Premda za status pjesama koje će svi dugo vremena pamtiti niti jedna nema prevelikog potencijala, no tome se približavu „Death Of Glory“ i „Shadows Of The Valley“.
Napraviti dvostruki album s izrazito kompleksnim pjesmama bio je hrabar potez. Dečki su dokazali svoju profesionalnost i vrsnost u glazbenoj kompoziciji, no da su donijeli nešto spektakularno i aposloutno fantastično – nisu. „The Book Of Souls“ je još jedan album ovog velikog benda koji nas upozorava da oni imaju još puno, puno toga za reći i odsvirati.
Maja Trstenjak
/
« En Vivo! 
