Review
Prošlo je malo više od pet godina kako sam prvi put čuo za August Burns Red i njihov debi album Thrill Seeker. Kao uzore navodili su Poison The Well, Shai Hulud, ali i punk bendove poput NOFX-a što je definitivno bio veliki plus.
Ono što mi je izlazilo iz zvučnika bilo je stvarno nevjerovatno, drukčije od ostalih bendova, kombinirali su punk brzinu, hardcore žestinu, grind brutalnost i sve to objedinili poliritmičnim aranžmanima, stvorili su potpuno novi žanr. Pjesme poput Your Little Suburbia is in Ruins, Barbarian, A Shot Below the Belt doslovce su skidale kožu s lica.
Dvije godine kasnije izašao je Messengers koji je stvarno bio hit od albuma, ali naspram Thrill Seekera puno "metalskiji" i melodičniji, zvuk koji u puno mekšoj verziji njeguju i danas.
Kada je Messengers izašao svi bubnjari u metalcore bendovima doslovce su kopirali stil Matt Greinera, a August Burns Red je po drugi puta u samo dvije godine napravio novu žanrovsku podvrstu u metalcore svijetu.
Izlaskom Constellationsa (koji je po svemu opet bio super album, ali reciklaža vlastitih rifova je počela) i nešto kasnije DVD-a nazvanog Home (u kojem malo više od sat vremena govore o tome kako za sve mogu zahvaliti Bogu i svojoj kršćanskoj vjeri i propovjedaju o tome), moj interest za ABR potpuno je splasnuo.
Leveler, njihov četvrti album, izašao je ove godine preko Solid State Recordsa, a producirao ga je, u svijetu metalcora navelike poznati Jason Suecof (Trivium, The Black Dahlia Murder, Bury Your Dead...).
Što točno reći o Leveleru? Za one koji su gorljivi fanovi ovoga benda album će biti još jedno u nizu remek djela. Divljim istrzajima, nevjerovatnim melodijama i čvrstim bubnjevma August Burns Red opet je napravio jako dobar album, jedini je problem što upravo ove odlike krase sve njihove albume. Imam osjećaj kao da se Matt Greiner nakon Messengersa jednostavno prestao truditi, ili više nikada nije uspio ponoviti nevjerovatne stvari koje je na tom albumu radio, što je za Leveler veliki minus.
Neosporno je prisutna reciklaža vlastitog materijala, od rifova, preko istrzaja na breakdownima do popratnih melodija koje te iste brejkove krase.
Istina, nađe se tu i nekakvih noviteta, možda neuobičajenih za ABR. Puno je više akustičnih, tiših djelova (ali taj novitet uveli su na Constellations), par pjesama krase flamenco poveznice između brzih rifova i brutalnih brejkova (Internal Cannon, Empire), pop punk napjevi (Empire), te najveća količina metalskih solaža (ali opet taj su novitet uveli također na Constellationsu). Sve ovo navedeno ipak je puno premalo kako bih rekao da August Burns Red nije upao u vlastitu kolotečinu dosade i reciklaže vlastitog materijala.
Šteta je da nema više pjesama poput Poor Millionaire ili poput početka Empire, koje krasi taj neki Thrill Seekerski osjećaj.
Ako ste do sada pratili svaki njihov album i upoznati ste s radom August Burns Reda ovo će vam zasigurno biti jako dobar i čvrst album. Ukoliko po prvi puta krećete s upoznavanjem njihove glazbe predlažem vam da krenete od početka i poslušate Thrill Seeker, a ovaj album svakako preskočite.
Tomislav Perica
