Blues Corner

Moram priznati da nisam dosad imao prigode čuti kako stvara glazbenik imenom Ian Siegal. Njegov zadnji studijski album "Swagger" dobio sam prije par dana direktno od izdavačke kuće Nugene Records. Nakon nekoliko uzastopnih preslušavanja, jednostavno se nisam mogao odlučiti je li to album iz 70-ih ili je snimljen ovih dana. Istinski sam oduševljen ovim albumom, a evo i zašto...

Oduševljavajući se mnogim britanskim bluz glazbenicima i njihovim albumima, odmah na početku moram priznati da je album "Swagger" jedan od najinventivnijih izdanja koje su u zadnjih desetak godina snimili upravo britanski bluz umjetnici.
Na albumu jednostavnost prezentacije naprosto fascinira, a s druge strane sve je toliko duboko i produhovljeno da to nije za vjerovati.

Ian Siegal svojom fantastičnom kombinacijom pametnih poteza i rješenja s odličnom artističkom artikulacijom i izvedbom ruši i najzadrtije protivnike ili razuvjerava nevjerne Tome.

Moram priznati da i sam nisam baš previše znao kako da se postavim i nakon prvog preslušavanja morao sam napraviti stanku da se saberem i skupim na hrpu sve svoje emocije i sredim košmar koji je nastao. Tek nakon nekoliko sati krenuo sam ponovo i nakon četvrtog uzastopnog slušanja, preda mnom sve se otvorilo kao slika u 3D tehnici. Slušajući sve više i više ulazio sam u album i otkrivao zašto je album "Swagger" zauzeo toliko najviših mjesta na raznim top ljestvicama specijaliziranih bluz emisija.

Ian Siegal rođen je 1971. u Engleskoj i sav svoj bluz izričaj temelji na prebogatoj ostavštini velikog i legendarnog Muddy Watersa. To nikada nije skrivao, čak štoviše stalno ističe da mu je upravo Muddy Waters najveća inspiracija. Nažalost, obzirom na okolnosti, nisam imao prigode čuti njegov nastupni album iz 2005. "Meat & Potatoe" i sljedeći "Bigger Plate of Meat and Potatoes"iz 2006. pa ne mogu napraviti ama baš nikakvu usporedbu. Bez obzira na sve, a budući da je album"Swagger" producirao Matt Schofield, najvjerojatnije je i to razlog više što je album zaista izvrsno koncipiran. Treba svakako istaknuti činjenicu da su Ian i band superiorno odsvirali sve kompozicije na albumu, a tu ekipu čine:

Ian Siegal: vokali, gitare, banjo, "fughazi" mandolin, udaraljke
Nik Bjerre: bubnjevi i udaraljke
Andy Graham: bas gitara

a tu su još bili :
Jonny Henderson: Hammond organ, Wurlitzer ( 1, 5, 6, 9, 10, 11, 12)
Matt Schofield: gitara ( 6, 9, 10, 11), Banjo (trk 12)
Martin Lewis: Saksafone ( 9, 11)
"Big" Pete Van Der Pluym: usnjak (6)
Producent : Matt Schofield

PREPORUKA:
Album "Swagger" donosi izraziti duh kraja 60-ih i prve polovice 70-ih. Da, može netko kazati, gle ovog nostalgičara, stalno spominje prošlost, da, slažem se i nije me uopće briga što netko misli drugačije jer ja sam zaista duboko uvjeren da su to bile i ostale najbolje godine, kada je u pitanju moderna glazba bilo kojeg stila ili pravca.

Ian Siegal albumom "Swagger" napravio je veliku pomutnju, poglavito na britanskoj bluz sceni, a sve to, nadam se, dobro će mu doći kada se radi o nastupajućem prodoru prema svjetskoj bluz sceni. Nadam se da je Ian na pravom putu, nadam se da će on u budućnosti opravdati apsolutno sve svoje kredibilitete i da će svojom prezentacijom bluza uspjeti na nimalo blagonaklonoj svjetskoj bluz sceni. Osobno držim da na kraju ovog mog osvrta bolje preporuke za album "Swagger" od ove nema: If my Daddy were alive today he"d say “That"s my boy""! - Big Bill Morganfield (sin Muddy Watersa)