Album "Nevidljivo, a važno" Gordana Marković je u akustičnom aranžmanu promovirala u zagrebačkom Grif baru, a ovog proljeća s bendom će nastupiti u Zagrebu i Osijeku. Koncerti 16. travnja u Crnom Mačku u Zagrebu te 14. svibnja u klubu Oxygene u Osijeku bit će prilika za čuti kako uživo zvuči ono što joj je „Nevidljivo, a važno“, ali i pjesme s prvog samostalnog albuma „Obrisi“. Obzirom da su se impresije oko aktualnog albuma dovoljno slegle te da joj predstoje promotivni nastupi u razdoblju pred nama, porazgovarali smo o svemu aktualnom, ali i neaktualnom s Gordanom, a o čemu je bilo riječi provjerite u nastavku.
Nakon kantautorskog prvijenca „Obrisi“ sad slušamo i „Nevidljivo, a važno“, tvoj drugi samostalni album kojeg si objavila krajem prošle godine. Što je to što je Gordani nevidljivo, a važno?
Sve ono što nije materijalno, samim time i očima nevidljivo a važno je: ljubav, iskustva, osjećaj mira, prijateljstva, razgovori…
Uz elemente elektronike, važna razlika je da je ovaj album autorski potpuno tvoj, a puno toga si i sama odsvirala, no suradnju si nastavila s kolegama s kojima radila i ranije?
Meni je prirodno sa svakim novim radom, sljedećim korakom, napraviti malu promjenu ili stepenicu gore. Kompletno autorski album bila mi je oduvijek želja, i osjećaj je jako dobar. Osim toga, zašto ne odsvirati neke dionice koje mogu. U neke sfere neću nikada ulaziti, ali pjevanje, sviranje gitare i klavira i pisanje pjesama su one stvari koje radim i u kojima se dobro osjećam i uvijek ću pokušati napredovati u svakom od tih segmenata. To nema rok trajanja, mislim da su to područja u kojima uvijek možeš istraživati i biti bolji.
Upoznali smo te kao jedu od članica Auguste, a sada karijeru gradiš s već drugim kantautorskim albumom. Nedostaje li ti nešto iz grupnog rada ili ti više paše samostalnost u stvaranju?
Mislim da po prirodi više naginjem samostalnom radu, ali svakako da mi nedostaje, vjerojatno ona najočitija komponenta – dvoglasje! To je ono u čemu smo u Augustama istinski uživale, i to najviše fali. Na tome smo gradile cijelu tu Auguste priču. Ivana je u Augustama pisala tekstove, predivne, i ponekad mi fali taj dio da se mogu posvetiti pisanju samo glazbe, ali ta me činjenica potaknula da jednostavno sama probam nešto za što sam smatrala da mi neće ići. Ali nekako kroz razgovor s drugim kantautorima shvatim da svima malo zapne negdje, ali ta želja da napišeš i uglazbiš neku svoju priču je jača. I sve se to može nadvladati!
Imaš i iskustvo nastupa na TV ekranima, u emisiji „A strana“ gdje si pjevala već poznate hitove drugih glazbenika? Kakvo ti je to iskustvo?
Predivno! Obožavala sam nastupe na A strani. To je jednostavno toliko velika i dobra produkcija i toliko ljudi je uključeno da se stvarno možeš posvetiti svom segmentu – pjevanju i interpretaciji, i onda je finalni proizvod i vizualno i audio na jako visokoj razini. Za A stranu vežem samo najljepše uspomene, čak i probe koje su znale trajati od jutra od mraka su bile toliko zabavne jer smo se svi zajedno družili, odlazili na kave i ručkove, a dani snimanja su bili posebna priča.
Često imaš i koncerte na kojima izvodiš jazz standarde. Kako bi usporedila ta dva svijeta: izvedbe svojih pjesama i izvedbe jazz i pop klasika?
Baš sam nekidan naišla na popis pjesama za svoj prvi samostalni koncert 2014. godine kada sam u Saxu izvela po prvi puta pjesme iz Great American Songbook i s tim koncertom završila školu pjevanja. Nastavila sam se i nakon toga usavršavati u tom području, na Berklee Ljetnoj školi u Perugiji i Jazz školi u Grožnjanu (gdje svaka mlada osoba koja voli jazz mora otići, predivno iskustvo!). Vokalni jazz je nešto kroz što sam učila pjevanje i kako složiti repertoar, kako složiti samostalni koncert. To su pjesme koje su mi jako drage, osjećam da mi dosta prirodno leže i jako ih volim interpretirati. Ipak, drago mi je da s druge strane postoje i autorske pjesme. To je ipak neki drugi teritorij, nešto gdje kreiraš svoj materijal i nema smjernica, samo neka intuicija. Osim svojih pjesama i jazz standarda, volim pjevati i mnoge druge žanrove. Volim sevdah, pop, soul…
Gdje pronalaziš inspiraciju za vlastite pjesme? Jesu li teme uvijek introspektivne?
Većinom da. Gotovo uvijek su introspektivne. Onda kad čovjek posluša moje pjesme, koje su većinom melankolične, zapita se jesam li uvijek takva! :D Ali zaista ne… samo što mi prirodnije die pisanje pjesama kroz koje introspektivno proživljavam neke emotivnije situacije, pa onda to tako ispadne na kraju.
Koga bi izdvojila kao svoj glazbene uzore? Mijenjaju li se s vremenom i – ima li netko tko uvijek ostaje?
To se uvijek mijenja… bilo ih je puno. Pomalo je svaki pjevač ili instrumentalist uzor kada te inspirira da radiš, da pjevaš, da istražuješ što možeš. Neki ultimativni prvi pjevački uzor je bila Ella Fitzgerald, onda Freddy Mercury, od kantautorica Eva Cassidy i Melody Gardot…
U intervjuima ističeš kako voliš putovati pa je tako nastala i naslovnica za „Nevidljivo, a važno“. Puno si putovala i radi glazbe? Reci nam nešto o tome.
Zahvaljujući glazbi provela sam dva ljeta radeći na etno glazbi s mladima iz Egipta, Jordana, Belgije, Libanona na Cipru, zatim sam provela jedno ljeto u Perugiji, što sam već spomenula. Jedan sam spot snimila u Izraelu…bilo je zaista lijepih poveznica glazbe i putovanja. Veliki sam ljubitelj putovanja i čim se vratim od nekud, planiram što je sljedeće na redu… Imala sam tu sreću da sam radeći na EU projektima proputovala gotovo cijelu Europu i stekla mnoge prijatelje koji su mi znali čak na licu mjesta nabaviti instrument i organizirati svirku u njihovom gradu! To se dogodilo u Traniju u Italiji. Nedavno sam nastupila i u Norveškoj, zahvaljujući isto jednom takvom prijateljstvu. Naslovnicu sam odlučila snimiti prošle godine u Americi jer mi je to bilo jako važno putovanje, a budući da je taman u to vrijeme izlazio album odlučila sam da je dobra ideja spojiti opet te dvije priče i na neki način stvoriti uspomenu za cijeli život koju ću pamtiti.
S proljećem su došle i najave nastupa? Gdje će te publika uskoro moći vidjeti?
Daa, napokon! Upravo sam se vratila iz Osijeka gdje sam nastupila na Feel Good Weekendu s jazz standardima, a slijedi koncert u zagrebačkom Crnom Mačku 16.4. gdje će fokus biti na autorskim pjesmama. Nakon toga jedna solo svirka akustična opet u Osijeku 14.5. To je zasad što mogu definitivno potvrditi, ali bit će ich zasigurno još!
Za kraj, otkrij nam najdraže stihove s albuma. :)
„Zapisat ću da ne zaboravim, nevidljivo a važno“
„Jer tražimo svaki dan nešto da ispuni prazninu, a ne borimo se i ne oslanjamo se jedno na drugo“
