Rade Šerbedžija, kao što kaže Wikipedija, filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik sinoć je nastupio u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog uz pratnju Zapadnog kolodvora na koncertu nazvanom po jednoj od njegovih novijih pjesama - Eto pjesma.
Šerbedžija i dalje suvereno vlada scenom, glasom, stasom, glumac ili pjevač, pjevač ili glumac uz čašu vina, kojom uspostavlja ravnotežu u vremenu i prostoru i odvodi nas na dva i pol sata u minula vremena. Sinoćnji koncert odveo nas je u vrijeme u kojem su se pisale pjesme, pisma, u kojima se recitiralo, družilo, razgovaralo, raspravljalo, uživalo u životu, u vrijeme kada je bilo "in" odrecitirati pjesmu u društvu, a kakve su to pjesme bile! Neke od njih Šerbedžija je i izrecitirao između pjevanja, sjetivši nas na Vladu Petkovića i njegovu "Ne marim da pijem", Konstantina Simonova i jednu od najljepših ljubavnih pjesama "Čekaj me" te svevremenskog boema među pjesnicima Tina Ujevića: „Sve će ove stvari još jedanput doći kao što su bile i kako su prošle, i ti divni dani i te blage noći...“
Prisjetio se Šerbedžija pjesmama i svih svojih adresa na kojima je puštao korijenje, pjesama koje je napisao sa ženom Lenkom u Londonu (predstavio ju je kao Moja božićna) i u Ljubljani (Povratak ratnika), zatim pjesmu koju je napisao sa članom Crvene jabuke Zlajom Arslanagićem (Poleti ptico), sjetio se Vinkovaca i druga Kašima u "Do posljednjeg daha" (njegova "filmska"). Sjetio se i ljudi koji su ostali bez krova nad glavom pa je napunio autobus svojim posebnim gostima iz Petrinje, Gline i Banije i malo im uljepšao svakodnevicu dovevši ih na ovaj koncert.
Što se tiče publike, moram primijetiti da je bilo više prosijedih glava, onih životno iskusnijih, iako su se vidjele i one "mlađe" od trideset na dalje. Pravi bi opis bili Arsenovi stihovi koje smo također čuli: "...rane ptice, sanjari, balavci stari..." A kada spominjem Arsena izvedena je i neizostavnu i nezaboravnu "Ne daj se Ines". Prisjetio se mnogih prijatelja, nekih kojih više nema ispričavši nam zabavne anegdote, i onih koji su još tu – pozvavši neke od njih da mu se pridruže na pozornici.
Gosti ovog koncerta u najavi bili su Vlado Kreslin i Damir Urban, koji je postao neizostavni dio svih nastupa, i sam Rade se našalio: "Već sam dosadan s ovim čovjekom, ali što ću kad ga volim". Uz Kreslina je izveo duet Spominčice, nakon čega je Kreslin ostao sam na pozornici te izveo svoje dvije pjesme. A s Urbanom je izveo pjesmu "Ni u tvome srcu" koju je izvodio uz Kemala Montena. Urban je pozvao i svog gosta, prijatelja Sandija Bratonju te su uz Zapadni kolodvor izveli "Budi moja voda" i "Iskra". Niste čuli ništa dok niste doživjeli solo na violini Urbanove pjesme koju je izveo Antun Stašić. I sada je već i vrijeme da spomenem Zapadni kolodvor bend: Mario Igrec, Antun Stašić, Ranko Purić, Marjan Krajina, Branko Bogunović, Nenad Jura Vrandečić i Pere Ištvanić ekipa su zaslužna za vrhunske glazbene taktove cijele večeri. Maestralno!Vrhunski glazbenici koji vladaju svojim instrumentima i proizvode čaroliju.
Nakon Urbanove Iskre na pozornicu je došla i Šerbedžijina Iskrica, Lucija Šerbedžija izvela je pjesmu filma "Moram spavat' anđele" Dejana Aćimovića. Slijedilo je predstavljanje benda, Avijatičar, na bisu je izveo pjesmu napisanu za sina Danila i njegovu generaciju '89. Ne okreći se sine, već spomenuta Ne daj se Ines i za sam kraj Fala i koncertu je došao kraj, upalila su se svjetla i publika je krenula prema izlazima “…tak malo dobrega v živlenju tu se najde i če je sunca čas za oblak tak i zajde…”.
