{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/1m.jpg, Jello Biafra@Boogaloo, Center}
To je jedna od parola koje je u Booglaoo jučer kroz razglas pljuvao Eric Reed Boucher. S pedeset i dvije na leđima još uvijek je ljut? Na koga? Na McDonalds, Busha starijeg i mlađeg, naftne kompanije, kompanije generalno, naftni lobi, duhanski lobi i sveopće stanje u društvu. Toliko je bio ljut da je dva puta skočio u publiku. Publika je na to odgovarala istom mjerom, pogotovo na Holliday in Cambodia gdje su letjeli mali pankeri s iskrivljenom irokezom kao i punoljetni pankeri bez iste.
Koncertna sezona je solidno počela.
Eric Reed Boucher, ime iz prvog pasusa je pravo ime Jella Biafre, frontmena pokojnih Dead Kennedys s kojima se kasnije tužio oko autorskih prava na pjesme jer nije znao note pa je melodiju i rifove snimao na kazetofon, a ostatak benda je to onda transformirao u pjesmu.
S Guantanamo School of Medicine se još uvijek nije uspio tužiti oko bilo čega. Set u Zagrebu trajao je skoro sat i pol s dva bisa i jednom pohvalom za predgrupu. They managed to sound punk and croatian rekao je što je za Abergaz (Zagreba naopačke, pank anagram) pohvala s težinom.
Frontmen Njec (takom mu piše na remnu gitare) se negdje na pola seta, prije nego što stigneš reći Always Carry A Bible, skinuo gol, nabio nježnik u škarnicl od lisnatog peciva, onda taj isti škarnicl maknuo i pokazao čime širi anarhiju van pozornice – prosječnim dlakavim europskim kurcem. Ostatak benda nije se svlačio, sviralo se 666, Pankenroler, Ako se želiš smijat`?, a kad su im sa strane rekli da sviraju još jednu i gotovo, oni su odsvirali još dvije.
Biafra i bend dolaze oko 23 i 15 kada se Booglaoo solidno napunio publikom širokog prosjeka godina. Bilo je tu originalnih pankera u istoj robi kao i kad su bili 77, samo sad malo proćelavi i deblji kao i mladih snaga kojima su Ramones iz razglasa bili napeti pa su se pogali ispred ograde. Bio je i jedan ironični hipster koji se cijeli koncert nije pogao.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/5.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/5m.jpg, Jello Biafra@Boogaloo, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Biafra je na pozornicu izašao u krvavoj kuti i sa slično krvavim lateks rukavicama koje je kasnije lansirao u publiku. Uz rukavice skidao se i u luđačku košulju s američkom zastavom, pa u majicu na Iraqi veterans against the war i na kraju – gol do pasa. Ako me engleska gramatika ne vara određeni član ispred imenice znači da se ovi irački veterani bune protiv određenog rata, a ne sukoba generalno. Znači, bune se protiv Iračkog rata? Nema veze, Obama je vojsku povukao, ostalo je 40 000 "savjetnika". A ako si dobro pazio na satovima povijesti, a vjerojatno nisi, savjetnicima su zvali i američku vojsku u Vijetnamu prije nego što se puškaranje između Sjevernog i Južnog Vijetnama razmahalo, a također i prije nego što su u Laosu i Kambodži počeli raditi pizdarije.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/4.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/4m.jpg, Jello Biafra@Boogaloo, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Na Obamu aludira i omot albuma kojeg sviraju na turneji – The Audacity of Hype iako se tematika tih novih devet pjesama više obračunava sa drugim Bushevim mandatom. Jello se obračunava i s računalima koji američkoj mladeži uništavaju društveni život, daju kilograme i kolesterol te omogućuju im da poluautomatsko oružje naruče preko neta i onda pobiju sve koji ih nisu zvali na tulum i/ili zajebavali ih zbog naočala. Zato, nemoj zajebavati ljude s naočalama i zovi ih na tulume. Ili ih pitaj da li imaju DSL. Nešo slično Jello pjeva u Electric plantation. Čudno, nije spomenuo Kineze koji farmaju experience u World of Warcraft na crno.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/3m.jpg, Jello Biafra@Boogaloo, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Guantanamo School of Medicine okupio se prije dvije godine kada je Biafra slavio 50 godina u ovom agregatnom stanju kao i 30 godina Dead Kennedys. Bilo je nešto kemije pa su prošle godine snimili ploču. Pošto traje 57 minuta (ako računaš s tim da zadnja stvar traje 21 minutu) ostatak seta se puni pank himnama. Od Dead Kennedys svirali su spomenuti Holyday in Cambodia, California Über Alles i Kill the Poor.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/09/jello/2m.jpg, Jello Biafra@Boogaloo, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Sve u svemu super korektan koncert od čovjeka preko pedeset, toliko ludog da se baca u publiku, natjera pankere iz prvog reda da mu traže in-ear monitor koji mu je ispao i natjera čak i emo repere da skoče s pozornice, a u pauzama između pjesama bijesni protiv stroja i Europske unije. Biafra je jako brbljav lik, s devet spoken word albuma u kojima se uglavnom bavi sobom, pa je tu u Zagrebu pričao razumno malo.
Bilo bi oke da hrvatski booking agent pozove njega i Henry Rollinsa u neko kazalište na sat i pol politički nekorektne stand – up komedije. Hrvati su narod koji i onako voli da ih se zajebava. Što svake četiri godine, što svaki dan u pola sedam; sedam i petanest i pola osam navečer.
