Too Weird To Live, Too Rare To Die!

Review

Panic! At The Disco je jedan od onih bendova koji, kako vrijeme prolazi, prelazi na nove stilove. Ako uzmemo da je njihov prvi album, A Fever You Can't Sweat Out, pop-rock, onda su već na drugom albumu postali „prilično čudni“ - Pretty Odd, na kojem prevladavaju lagani pjesmuljci. Vices And Virtues ih vraća natrag na slušljive rock pjesme, ali Too Weird To Live, Too Rare To Die! je jednostavno prečudan da bi živio.

Prva pjesma, This Is Gospel je dragulj albuma (i ne općenito samo albuma). Počinje lagano, verseovi su u višeglasju, a refren je solidan s catchy melodijom, tako da bih za ovu pjesmu rekla da je ne samo slušljiva već i dosta dobra. Slijedi ju Miss Jackson koja upadljivo podsjeća na pjesmu Fall Out Boya - My Songs Know What You Did In The Dark, zbog efekta na glasu, ritma, efekata u pozadini kao i zbornog „skandiranja“ i naposlijetku ponavljanja riječi u refrenu „Miss Jackson, Miss Jackson“, kao kod Fall Out Boya „Light 'em up“, što mi stvara dojam kao da slušam dvije gotovo iste pjesme (čak i spot ima dosta sličnosti). Ali ova pjesma, uz This is Gospel čini najbolji dio albuma.

Vegas Lights je poskočica s ritmom i vrludavim zvukovima, a govori o Uriejevim vrludavim noćima u, dakako, Las Vegasu. Vesela je, ali uši malo zabole od previše piskutanja. Girl That You Love zvuči kao da je vremeplovom ispala iz elektronske glazbe osamdesetih - od zvuka beata, preko efekata do pjevačeve intonacije (točnije, naglašavanja tri ista tona). Vjerujem da bi pjesma bila hit u osamdesetima, ali mislim da joj za današnje vrijeme nedostaje modernih elemenata. Inače, prvotno je bila napisana na francuskom.

U vezi zadnje pjesme, The End Of All Things, imam samo komentar - kakva je to pjesma? Pjesma nema niti melodiju, klavirska dionica je izraženija nego glas i ne zna se što tu što prati. Osim što nema nikakve logične strukture, harmonije, melodije, smisla, zvuči besmisleno. S obzirom da su pjesme prilično različite, posljednja je pjesma trebala biti završetek albuma koji će ga zaokružiti, ali učinila je suprotno - svojim mlakim i neodređenim zvukom samo je dodano naglasila njegovu nedefiniranost.

Svima se priznaje eksperimentiranje - Panic! At The Disco mlad je bend koji očigledno želi sve isprobati, ali ovaj je pokušaj promašaj. Niti jedna pjesma ne ističe se kvalitetom, pojedine se lakše hvataju za uho, a pojedine su monotone i jednolične. Ideja ubacivanja elektronike čini se kao dobra, ali oni su to napravili nespretno, nevješto i na kraju stvorili kašu koja ne ostavlja nekakav dojam. Nakon albuma Vices And Virtues, ovo je daleko od napretka koji se mogao očekivati.

Valentina Botica