Review
Nakon nekog vremena pred Vama štovani posjetitelji glazbenog portala SoundGuardian.com nalazi se još jedan album koji je svojim sadržajem definitivno zaslužio da se pojavi u rubrici Albumi iz prašine. Album je objavljen 1998. godine od strane Wolf Records i bio je to tada izvrstan primjer Chicago Bluesa. Naime, album Chicago's Hottest Guitars - Chicago Blues Session, Vol. 25 (1998) – izvrsnih Phil Guyja & Lurrie Bella za mene je bio pravi pogodak, a zašto? Pročitajte u nastavku.
Razne edicije Chicago bluesa zapljusnule su prije 25 i više godina ovaj dio Europe, do tada bili su tek pojedinačni bljeskovi zaista samo izuzetno poznatih blues glazbenika tog područja. Chicago blues tražio je svoju globalnu afirmaciju, to se tek ostvarilo nakon punih 15 godina barem što se tiče ovog dijela Europe. Kada sam recimo tamo 1979. do 1982. godine preslušavao neke od tada za nas nepoznatih bluzera poput Eddie Shaw & His Wolf Gang, Jimmy Johnsona, Lurrie Bella i drugih. Nisam ni sanjao da ću nakon toliko godina o njima pisati kao nekim od vodećih predstavnika ovog glazbenog stila.
Danas svi znamo da je Lurrie Bell izuzetni blues gitarista i pjevač, da je sin nažalost pokojnog Carey Bella. S druge strane doalzi nam fantastični i nažalost pokojni brat Buddy Guyja, Phil Guy (1940 - 2008), čija svirka svakako plijeni svojom atraktivnošću.
Spoj ili sudar ove dvojice fantastičnih blues gitarista daje poseban blues ugođaj, osobito ako znamo da su taj spoj popratili odlični harpisti Billy Branch i Big Wheeler, a i sam odabir pjesama za ovu ediciju dali su zaista respektabilan album.
Edicija Chicago's Hottest Guitars - Chicago Blues Session, Vol. 25 sama po sebi je odličan izbor no, ovaj Chicago Blues Session, Vol. 25 zaista je poseban. Lurrie kao sin i Phil kao mlađi brat daleko poznatijeg starijeg brata pokazali su zašto nisu zapostavljeni i zašto su tako dobri, ma,ne dobri… odlični. Ova dvojica znaju svoj posao imaju sve što treba i sve to prezentiraju na najbolji mogući način.
Svih 11 pjesama perfektno su aranžirane i još bolje izvedene. Pa je tu osobito izražen klasičan stil Lurrie Bella te poznat funky/blues Phil Guya, koji ovdje ipak nije izražen budući da su sve pjesme poznati blues standardi, pa jednostavno nije bilo prostora za njegov 'pumpajući' funky /blues.
Chicago's Hottest Guitars - Chicago Blues Session, Vol. 25 - Phil Guy & Lurrie Bell je pomalo zaboravljen album u mnoštvu izdanja koja se pojavljuju na blues sceni. Tim više imam osobito zadovoljstvo, kada upravo ovakve albume 'vadim' iz prašine i ponovo ih otkrivam i nudim svima koji vole blues, koji nisu isključivi i koji znaju cijeniti ono što je stvarno dobro i efektno.
Kada bi netko pitao gdje je vrijednost ovog albuma, odmah bi trebao znati da je istinska vrijednost ovog albuma u njegovoj ekspresivnoj izvedbi svake pojedine kompozicije, da je tu naprosto trajno prisutna odlična među igra solo gitare i usnjaka te odmjerene, ali totalno ispunjujuće ritam sekcije.
Totalno primjerene i određene vokalne interpretacije te jasna i snažna glazbena podloga učinili su da album zvuči tako snažno i efektno.
Na kraju drago mi je da sam uspio prezentirati Vam ovaj pomalo zaboravljeni album u zaista bogatoj ediciji Chicago's Hottest Guitars - Chicago Blues Session – a upravo ovaj Vol. 25 izvrsnih Phil Guyja & Lurrie Bella za mene je oduvijek bio pravi pogodak i to nikada nisam želio niti mogao osoporiti. Vi koji znate o čemu se radi bilo bi dobro da se malo podsjetite, a Vi koji to niste slušali potražite ovaj album i uvjerite se zašto spada u antologiju. To svakako nije bez razloga.
Mladen Lončar - Mike
/
