Review
Ocjenjivati novi album Mary J. Blige je poprilično nazahvalan posao. Žena zauzima posebno mjesto u svijetu r'n'b/hip-hopa/soula i s punim pravom nosi renome jedne od najsijajnijih imena tog svijeta. Točnije, ugled koji uživa u daleko se manjoj mjeri karakterizira prema tjelesnim atributima („jao što sam lijepa“ – iako je artwork novog albuma pomalo time obojen), ili plesnim sposobnostima („jao što rasturam“) poput ostalih r'n'b zvijezda repatica Beyonce, Alicie Keys, Rihanne – ne zato što tih sposobnosti nema, nego što joj one ne trebaju.
Njen vanredan glas i vokalne sposobnosti dodatno je diferenciraju od spomenutih dama, iako Mary J Blige itekako ima tjelesne atribute, a spomenute cure itekako znaju i mogu pjevati. Između njih je ona tanka fina linija razlike koju shvatite tek kada se upoznate s prvenstveno Maryinim radovima.
Mary nosi karizmu, auru priče tko je bila i kako je napravila karijeru, ukratko strong personaltya – snažnog karaktera. Bez sumnje je njen prvijenac „What's The 411?“ iz poodavne 1992. bio spoj upravo tog njenog personaltya, novih ideja i produkcije tada ultrappularmog „Combsa“ Puff Daddya, no svakim su albumom rasle miljunske naklade, a Mary je postala izuzetno željeni partner za razno razne duete ili suradnje s oznakom „featuring“ okrenute na bilo koju stranu. Ipak, kada preslušate svih njenih osam dosadašnjih albuma, bez obzira na bolje („No more Drama“, „Love&Life“) ne možete se oteti dojmu da ma kako je kvalitetan taj njen r'n'b/soul (daleko je manje tu hip-hopa) , on je istovremeno poprilično monoton - i da, dobar, ali pomalo dosadnih i išabloniziranih obrazaca s jakim tekstovima ali s relativno malo hrabrih istupanja u nepoznate glazbene terene ili boženedaj, križanja s nečim efektnijim (čitaj komercijalnijim). To je glavna razlika koju ćete uočiti kod Mary i zato Mary nije svjetska „zvijezda repatica“ već netko o kome se priča s respektom. (Mary je nastupila i na inauguraciji američkog predsjednika Baracka Obame.)
Ipak, svi silni miljuni (posebno) posljednjih albuma, prodali su se ipak najviše u r'n'b svijetu. Da li namjerno ili slučajno Mary je s najnovijim albumom „Stronger with Each Tear“ napravila baš taj toliko potrebni iskorak kojim je vrlo fino izmiješala više stilova koji se nadograđuju u jednu nevjerojatno homogenu cjelinu. Znamo da nije ništa slučajno, pa tako niti novi uradak Mary J Blige, ali nakon preslušavanja albuma posve sam uvjerena da je rezultat ispao bolji nego je bilo zamišljeno. Barem je tako moguće suditi prema osam prošlih albuma.
Mary je na albumu skupila nešto manji broj pjesama (12) nego joj je to inače običaj i ta brojka jednostavno savršeno funkcionira, što samo dokazuje onu premisu: „manje je više“.
Od uvodne „Tonight“ koja je već poodavno hit u stilu nekog Rihanninog, ali s onom razlikom „višeg nivoa“ s posebnom atmosferom , pa preko vjerojatno ovogodišnjeg najjačeg hip-hoperskog hita „The One“ s kanadskim reperom Drakeom ili onog revijalnog „Good Love“ uz pomoć repera T.I.-ja, pa odmak u nevjerojatnu power soul laganicu „In the Morning“ (koja pak podsjeća na one Alicie Keys, ali na takav način da ostanete uvjereni da Alicia kopira Mary), te na kraju u predobru bluzersku „Color“, napisanu za ovogodišnji filmski hit „Precious“, nakon koje više nemaš što reći (a vi ne želite više ništa čuti jer to je – to) i koja adekvatno zatvara album.
Referenca na različite stilove je najveća na „Each Tear“ – isprva mislite da je to neki od velikih (kvalitetnih) hitova Bee Geesa sve dok vam Mary ne zapjeva. I tako dobro uklapa u album.
Kako bilo, „Stornger with Each Tear“ trebao bi postati neizostavni komad u kolekciji svakog ljubitelja glazbe, a naročito onih koji nisu specijalno vezani uz šablonizirani r'n'b. A Mary je napravila u globalu najbolji album svoje karijere.
Anastazija Vržina