Review
Bubnjar Steve Riely bijaše najdugovječniji bubnjar L. A. Gunsa. Bubnjarske palice trošio je u bendu od 1987. do 1992., te od 1994. do 2016. godine. Najdugovječniji član L. A. Gunsa nakon vodećeg dvojca Lewis i Gunsa. Prije L. A. Gunsa svirao je u Keelu i W. A. S. P. (na albumima s „The Last Command“ (1985.) „Inside the Electric Circus“ (1986) i na „Live... in the Raw“ (1987.)). Davne 2006. postojala su dva sastava L.A. Gunsa jednu je predvodio Phil Lewis, a drugu Tracii Guns. Riley je bio član Lewisove postave sve do raspada 2016. godine Riley je tako 2019. godine oformio svoju osobnu verziju L.A. Gunsa. Prvi album „Renegades“ objavili su 2020. godine (za Golden Robot Records) . Tad su uslijedile međusobne tužbe oko toga tko ima pravo na ime „L. A. Guns“. Na kraju je u travnju 2021. postignuta sudska nagodba, po kojoj Steveov bend može nastaviti djelovati pod imenom Riely's L.A. Guns . Album „The Dark Horse“ je drugi album ove verzije L.A. Gunsa, ali prvi pod imenom Riely's L.A. Guns. Nažalost album je objavljen nakon Steveove smrti (24. Listopada 2023.). Bend je 20. siječnja ove godine odradio jedan nastup kao „Tribute to Steve Riley“. Hoće li nastavit sa svirkama, ne zna se.
Album “The Dark Horse” je objavljen na Steveov 68 rođendan – 22.1.2024. Album je bolji od “Black Diamonds” koji potpisuje, originalna postava benda, a objavljen je desetak mjeseci prije ovog. Recenziju “Black Diamonds” vidi ovdje. “The Dark Horse” je više punk, više rock, više hard rock, više glam nego gore spomenuti Crni dragulji. Autentičniji je, nije pokušaj revitalizacije realiziranih ideja, već je relativno novi koncept (koliko to danas može biti).
Album otvara pjesma “Overdrive“ zaraznim rifom. Podsjeća na klasični period L.A. Gunsa ali ima tu auru novog. U svim pjesmama osjetna je kvaliteta vokalnih sposobnosti Kurta Frohlicha. Kurt ima drugačiji boju vokala i drugačiji stil pjevanja od Phila. Ne tvrdim da je bolji pjevač, ali je drugačiji. Naslovna pjesma albuma “The Dark Horse” jest prava retro glam pjesma sa zanimljivim i upečatljivim solom Scotta Griffina. Uz „The Dark Horse” dvije najupečatljivije pjesme na albumu su “Somebody Save Me” i “Sweet Summer Girl (Florida)”. “Somebody Save Me” je malo mračnija pjesma, kako tekstom tako i glazbom: „Nisam slijep, ali ne vidim, pokaži mi put / spasi me netko". Sweet Summer Girl (Florida)” je pak melankolična balada koja ne prelazi granicu poželjne patetike. Odlična je i pjesma “It’s The World” Dobar ritam, britki rifovi i punk (in the face) tekst "Nikada me se neće dočepati s tim prljavim rukama / oslobađam se".
„The Dark Horse“ je dobar autorski album koji u svojevrsnom mini revivalu glam metal bendova ima svoje mjesto. Isto tako, album je i uspomena na jednog iskonskog rockera koji je dao svoj doprinos nekim od ključnih albuma glam, sleaze, hard rock scene osamdesetih i devedesetih, onog tamo, prošlog stoljeća. Ljubitelji navalite.
Bruno Ćurko
/
« Black Diamonds 
