Review
Žilavi, strastveno uporni i energično odani glazbeni potomci Bravehearta baš su ostarili na lijep način, ne poput starih cipela, njihovo zlato dobilo je još profinjeniju patinu. Slušajući njihov posljednji uradak s lakoćom se stječe dojam da im poprilična životna ljeta i zime ne predstavljaju problem da u restoranu veću pažnju posvete konobaricama, a manje jelu. Što samo znači da su još uvijek Alive and Kicking.
Prošlo je više od 36 godina kada su poput savršenog craft piva stvarali sofisticiranu kombinaciju rock anatema kombiniranih sa romantizmom, a sve zaogrnuto u novom ruhu new wave glazbe prepune sočnih soničnih klavijaturskih krajolika Michaela MacNeila, prepoznatljivih ingenioznih gitarskih minijatura i solaža Charlieja Burchilla i sugestivnog baritona Jima Kerra. Jedinstveno je to stvaralaštvo koje je na kreativan način osobni odraz pretvorilo u prepoznatljiv izraz.
Njihov novi uradak, 17 po redu, i dalje je evokativno edukacijski trenutak u vremenu i prostoru u kojem caruje njihovo uvijek prepoznatljivo spajanje naizgled nespojivih postulata atmosfere i melodije, figurira kao akademsko predavanje na temu kako old-school glazbu formatirati da i dalje zvuči moćno, uzbudljivo sa uvijek neodoljivim pozivom na ples i vidnim, ali pozitivnim, ujedno i drskim odmakom od aktualnih trendova unatoč svojevrsnom Deja Vu prvotnom utisku. U vremenu programiranih bubnjarskih beatova, Simple Mindsi nisu ni za trenutak odstupili od stvaranja efekta svježeg i uvijek poželjnog perkusionističkog okvira na kojeg se suvereno naslanjaju gitarska sola, klavijaturske podloge i gusti zastori dodatno zaogrnuti cinemaskopskim orkestralnim zvukom gudačih instrumenata (snimanih u Abbey Road studiju) i uvijek poželjnih ženskih vokala u neprekidnoj kinetičkoj energiji.
Album je produciran je od strane članova benda, te Andya Wrighta i Gavina Goldberga.
Bez posebnog razmišljanja rekao bih da je ovaj 42-minutni album prepun delikatnih, vibrirajućih, profinjenih i odličnih melodija koje se s lakoćom ritmično infiltriraju u uho slušatelja, a koje su debelo naslonjene na njihov savršeni trenutak u glazbenom univerzumu – album „New Gold Dream“.
Bolji kompliment im nisam mogao dati, gotovo su nepodijeljena mišljenja da im je ovo najbolji album unatrag 30-tak godina, album bez značajnijeg frekvencijskog i kompozitorskog odmaka u odnosu na njihovo zlatno doba, a opet je interesantno provokativno dosljedan i nadasve svjež za opetovano slušanje.
Glazbenu nevinost izgubili su odavno, no ipak uspijevaju zadržati svoj glazbeni idealizam, što je u svakom slučaju njihov veliki izazov očito podržan glazbenom misijom i vjerom u stvaranju i dijeljenju nečeg stvarno dobrog. Pri tome nisu izgubili strpljenje (makar ne uvijek), pa s tim ni prisutnost uvijek nužnog duha.
Jim Kerr i „njegovi“ profesori nam tako suptilno bez ikakvih sinkopskih crnih rupa ponosno prezentiraju „mlađeg brata“ njihove svjetske uspješnice „Alive And Kicking“ u dramatičnoj „Sense Of Discovery“, koja svojom zaraznom aurom bez ikakve dvojbe može zauzeti njen status.
Ugodne i trajno pamtljive trenutke brojnih nastupa benda u poznatoj dvorani Barrowland Star u Glasgowu evocirali su kroz istoimenu pjesmu u kojoj briljira Burchill nadahnutim solom, a koja uz upravo gore spomenutog „mlađeg brata“ čini čvrsti temelj na kojeg se mirno naslanja i nadograđuje ostatak materijal iz čijeg kompaktnog sadržaja treba još izdvojiti „Summer“.
Za sam kraj ostavljena je svima dobro poznata „Dirty Old Town“ koja je siguran sam došla kao ispušni ventil nagomilanom i prezentiranom nam nadahnuću.
Glazbenoj sagi započetoj sa „Someone,Somewhere in Summertime“ i „New Gold Dream 81/82/83/84“ podaren je novi život , stoga ima opravdanog razloga za radovanje vjernih fanova, ali i svih objektivnih ljubitelja dobre glazbe.
Poznato je da su Mindsi veliki ljubitelji živih nastupa, stoga ćemo na novoj turneji osim Jima i Charliea viditi i čuti Geda Grimesa na basu, multiinstrumentalista Gordya Goudiea, Saru Brown kao back i ponekad glavni vokal, Catherine AD kao back vokal i Cherisse Oseia na bubnjevima.
Kerr i društvo su prilikom stvaranja ovog albuma očito zaigrali staru igru zvanu vrtuljak; drveni zvrk zaustavio se na najjačoj dobitnoj kombinaciji – UZMI SVE, koja je samo potvrdila tezu da iza svakog uspjeha stoji trijumf upornosti i znanja.
Đorđe Škarica
« Acoustic 
