Acoustic

Review

Sigurno vam je poznat pomalo iritirajući poklič Pere djetlića iz starog Jugotonovog jinglea: „nova ploča, nova ploča“. U prvi moment sam pomislio kako jedan od mojih omiljenih bendova ima zaista novu ploču s novim autorskim materijalom, no naziv albuma je ipak bio previše indikativan. Ovo nije album iz serije popularnih unplugged albuma, iako neke od kriterija, postulata takvih uradaka bez dvojbe možemo pronaći i ovdje. Svojevrsni je to hibrid njihovog poznatog teškog, rekao bih masnog, valjajućeg,ujedno i hipnotičkog zvuka (njihov zaštitni znak s početka karijere), koji je ovom prilikom dostatno ogoljen – kazao bih totalni glazbeni full monty, a ipak prepoznatljiv na prvo slušanje. Paralelu možemo pronaći u akustičnoj prezentaciji svojih radova koje nam Parni Valjak uspješno servira već neko vrijeme.

Materijal je sniman u radijskim emisijama BBC –a kao svojevrsna promocija njihovog posljednjeg autorskog albuma „Big Music“ iz 2014. Ovo im je sedamnaesti album kojeg neki kritičari smatraju njihovim najboljim u posljednjih 30 godina. Teza pomalo preoptimistična, no letimičan pogled na pametan odabir kompozicija iz njihove prebogate kajdanke ukazuje da ista itekako drži vodu. „Recikliranje“ već poznatog materijala iako sa novim aranžmanima ni u kom slučaju ne treba podvoditi pod ideju dodatne lake zarade, sjetite se samo kako zvuči „Layla“ sa Claptonovog unplugged albuma kojom prilikom je majstor Eric nadmašio majstora Erica. A da ne spominjem ostali zastupljeni materijal.

Par riječi o samoj grupi, Simple Minds (s predvidljivim punk korijenima) najtrofejniji je bend iz postojbine brave hearta. Srce benda čine Jim Kerr (vokal) i Charlie Burchill (gitara,klavijature). Osnovani su daleke 1977 godine, pet njihovih albuma zasjelo je na sam vrh britanskih top lista, prodali su više od 30 miliona nosača zvuka. Pravi prodor na britansku glazbenu scenu ostvaren je albumom „New Gold Dream 81-82-83-84“ a udarne kompozicije: „Promised You A Miracle“; „Glittering Prize“; „New Gold Dream“ i „Someone Somhere In Summertime“ osigurale su im status perjanice (uz Duran Duran) novog romantizma. Poznato da se keltska tradicionalna glazba bazira na harfi, a ne na gajdama koje su služile za podizanje morala u bitkama. Svako je dobar harfist znao svirati na tri načina: sanjivo, tužno i veselo. Upravo sve ove odrednice ravnopravno su zastupljene u njihovoj glazbi koju bi trebalo prvenstveno doživljavati upravo kroz slušnu percepciju. A ona obogaćena uvijek pozitivnom energijom, iskrenom pasijom koju emitiraju na svakom nastupu u živo čini ove Škote uvijek rado viđenom atrakcijom.

Desant na američko tržište izvršen je 1985 godine s jednom od njihovih najpoznatijih, najudarnijih kompozicija „Don't You (Forget About Me). Radi se o temi iz filma „Breakfast Club“ uz koju je vezan interesantan detalj – naime autori su dotičnu ponudili Brian Ferryju i Billy Idolu, koji su je glatko odbili. Ostalo je postalo povijest. S ekspanzijom slave dolaze i nove udarne kompozicije, neke od njih zastupljene u novim obradama: „Waterfront“; „The American“; „Sanctify Yourself“ i jedna, za njih gotovo esencijalna – „Alive And Kicking“, koja se ujedno smatra neslužbenom himnom benda. Također je za napomenuti da je na novoj obradi „Promised You A Miracle“ zvučnu sliku umnogome popravila njihova prijateljica, glazbenica i zemljakinja Kate Victoria Tunstall, možda poznatija pod imenom KT Tunstall.

Ovaj uradak u svakom slučaju predstavlja ugodno i toplo glazbeno utočište u zimskim (i ne samo zimskim) mjesecima kojem se rado treba vraćati bez obzira na glazbeno opredjeljenje, odličan izbor njihovih uspješnica od kojih su neke i antologijske, makar i u novom ruhu - rekao bih gotovo dizajnerskom, ne bi nikoga trebale ostaviti ravnodušnim, dok će vjernim fanovima predstavljati nezaobilazan primjerak u kolekciji. Ako treba cjepidlačiti (makar to bilo moj osoban stav) onda bih stavio primjedbu na izostanak slijedećih bisera: „She's A River“; „Hypnotised“; „Belfast Child“ i „Mandela Day“. Uh, kakva bi to sabrana djela bila na jednom mjestu, što ne znači da ih nećemo čuti na nekom koncertu.

Na kraju treba napomenuti da Simple Mindsi ovaj album žele prezentirati Urbi et Orbi kroz narednu godinu, u kojoj planiraju i objavu novog autorskog albuma. Obzirom na njihovu poslovičnu energiju, snagu i strast iskazanu na gotovo svakom koncertu, kao i prebogatu kajdanku, sa velikim nestrpljenjem treba očekivati njihovo pojavljivanje u Hrvatskoj ili u blizini.

Đorđe Škarica