Review
„Underground“, dugo najavljivan, novi album Prljavog kazališta (ali onoga Tihomira Fileša s Davorinom Bogovićem kao pjevačem) od jučer je dostupan na glazbenim platformama. Čak i prije nego što je objavljen, izazvao je niz oprečnih reakcija publike: jedni tvrde kako bez Jasenka Houre kao autora pjesama i Bodalca kao pjevača ovaj bend u stvari i nije pravo Prljavo kazalište, a drugi upravo u ovom, novom sastavu Prljavog kazališta vide povratak njihovim korijenima.
Logično je da se članovi unutar bendova mijenjaju, posebno ako grupa traje gotovo pola stoljeća. Povrh toga, grupe se tijekom vremena i stilski profiliraju pa sukladno tome katkad gube staru i stječu novu publiku. Mnogo puta je postojalo nekoliko bendova s istim imenom (pada mi na pamet Sham 69 ili onaj nešto bliži primjer Zabranjenog pušenja) a ponekad neki član napusti/raspusti bend pa osporava ostalima nastupe pod istim imenom (recimo, Roger Waters i Pink Floyd). Publika grupu identificira prvenstveno s pjevačem a u ovom su slučaju dvojica. Prvi im je pjevač bio Davorin Bogović. Na kraju sedamdesetih i na početku osamdesetih godina snimio je njihova prva dva singla te tri albuma („Prljavo kazalište“, „Crno-bijeli svijet“ i „Korak od sna“). Mladen Bodalec, započeo je rad u Prljavom kazalištu kao pjevač pratećih vokala na četvrtom albumu no nakon odlaska Davorina Bogovića Jasenko Houra ga je uzeo kao glavnog te je s njim snimio i svoje najveće komercijalne hitove. Tehnički gledano, Bodalec ima duži pjevački staž, ali s Bogovićem su napravili ona prva dva antologijska albuma te zvučali sirovije i bolje.
Čije su pjesme, tko je osnivač benda a tko je zaštitio ime, pravna je trakavica koja već dugo traje i nezanimljiva je kao i sve senzacije koje iskaču na društvenim mrežama (Bloom u haljini, Ellin razvod, paparazzi fotografije nekih zvijezda bez šminke i slično). U konačnici, ono što je osnovno i ključ funkcioniranja stvari u nekoj miroljubivoj koegzistenciji (ukoliko taj pojam uopće postoji na našim prostorima) jest: napisati u najavi koncerta ime pjevača i stvar je - riješena. Jer, ova se dva benda uopće ne obraćaju istoj publici: Bogović i Fileš će repertoar bazirati na ovim najnovijim i starim, najranijim pjesmama, a Houra i Bodalec će svoj dio publike i dalje uveseljavati širokom lepezom od žestokog rocka „Ne zovi mama doktora“ preko „Ruže Hrvatske“ do balada „Tu noć kad si se udavala“ i onoga „Uzalud vam trud svirači“.
Na novom albumu Prljavog kazališta s naslovom „Underground“ (najvjerojatnije zato jer je materijal nastajao i snimao se tijekom pandemije u podzemnoj garaži u Novom Zagrebu) nalazi se deset novih pjesama. Svu glazbu napisao je Alen Kraljić, vrhunski gitarist koji je svirao u grupama Pips, Chips & Videoclips, Bare & Plaćenici, Markiz i Hard Time, dok su stihove napisali Fileš i Kraljić zajedno, osim za pjesmu „Pronađi me“ na kojoj gostuje riječka kantautorica Mirna Škrgatić, ujedno i autorica teksta. Album otvara pjesma „Svemirski tobogan“, prvi singl kojim su ga i najavili. Riffovska je to, čvrsta stvar koja gitaristički neopisivo podsjeća na Rolling Stonese, prvotni uzor ovoga benda a to nas upravo i vraća na same početke Prljavaca. Sjetimo se njihovog singla „Televizori“ snimljenog u vrijeme kada im je Zoran Cvetković svirao gitaru i dok su kao autori skladbe bili potpisani svi članovi benda. Tekst je bez sumnje banalan („Ljubavi, ljubavi, ljubavi moli / Jer život je kratak i može da boli / Ljubavi, ljubavi, ljubavi moli /Jer život je kratak k'o odmor u školi…(!)“, ali pjesma ima pjevni refren i sasvim je dobro otvaranje rock albuma koji upućuje da za razliku od nekih ranije objavljenih u post-bogovićevskoj fazi u sebi neće sadržavati nikakve narodnjačke primjese. Pjesma „Kako si“ laganijeg je tempa i s odličnim gitarama te dobro usklađenim pratećim vokalima. U tekstu se spominje ples Iggyja Popa i Major Tom (prvi alias Davida Bowieja) a potom i glumačke legende Steve McQueen i Al Pacino. Skladba „Pronađi me“ nastala je i snimljena u suradnji s Mirnom Škrgatić. Zgodna je to zafrkancija na temu žensko-muškog koketiranja koja produkcijski i glazbeno u sebi sadrži elemente moderne indie pop-rock glazbe. „Gool“ je opuštena pjesma naglašenog basa, modernog ska-ritma i nonšalantnog zvižduka koja također velika očekivanja ženske strane duhovito stavlja u drugi plan, odmah iza „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ a to je, zna se - nogomet. Melodična skladba pod naslovom „S tobom dolazi muzika“ ima izvrsna klavirska rješenja i premda se pretjerano ne uklapa u najavljenu 'sirovost zvuka', dobro je da album ima i ovakvih pjesama. Na taj način izbjegava se neminovna monotonija koja se događa u slučaju nagomilavanja sličnih pjesama.
„Rock 'n' Rolla“ prava je gitaristička zavrzlama, dostojna imena te mi je osobno i najkvalitetnija na ovome albumu. Ukoliko se ikada odluče na izdavanje vinila, bit će to odlično otvaranje druge strane. Slijedi je pjesma „Ljubav“, glazbeno sastavljena iz nekoliko dijelova, temeljito razrađenih gitara (solo je fantastičan!), ali i zanimljivih prijelaza na bubnjevima te dobrim pratećim vokalima. Kraljin solo nas ufurava u iduću pjesmu „Babilon“ u kojoj se poigravaju s ritmovima i jekom na vokalima. Tekst je duhovit, spominje „malu pticu“ kao vodilju i ima simpatičan „la-la-la“ napjev. „Prijatelju mali“ je kao i prethodna pjesma u stvari zafrkancija uperena na najvjerojatnije zna-se-čiju-adresu i cijela priča s prepucavanjima preko pjesama podsjeća na onu situaciju Lennon-McCartney iz sedamdesetih kad su se bivši prijatelji i bliski suradnici 'šamarali' pjesmama „How Do You Sleep“ i „Let Me Roll It“. Cvrkut ptičica i gitara koja nas zvukom tako ugodno podsjeća na rane pjesme Pips, Chips & Videoclipsa (jer ipak ih je osmislio i odsvirao Kralja) u pjesmi „Ti me više ne voliš“ zaokružuje ovu zanimljivu ploču u jednu sasvim skladnu cjelinu.
Sve u svemu, pred nama se nalazi jedan zanimljiv, opušten, nepretenciozan, duhovit i pomalo provokativan album Prljavog kazališta kojega su dečki osmislili i odsvirali s podosta energije, znanja i gušta. Ipak, možda su se Bogović, Fileš, Kraljić i ekipa pri realizaciji mogli poslužiti i nekim drugim imenom, jer rekao bi Shakespeare: "Ime nije ništa; ono što nazivamo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom." Ovako je, htjeli to oni priznati ili ne, ispalo da se 'šlepaju' na ime dobro poznate grupe te će dio Houri vjerne publike najvjerojatnije grupu nazivati Underground a ploču „Prljavo kazalište“. U svakom slučaju, medijska prepucavanja izgledaju kao odlična reklama za obje strane. Jer, kako bi stvar bila dodatno interesantnija, Hourino je Prljavo kazalište, nakon desetgodišnje studijske pauze, singlom „Stare navike“ najavilo novi album radnoga naslova „Babylon Berlin“ kojega također planiraju objaviti ove jeseni. Dakle, sve se odvija u duhu zdrave tržišne konkurencije. U međuvremenu, vjerujem da bi mnogi voljeli vidjeti Bogovića, Fileša, Kralju i ekipu na nekom nastupu uživo.
Ivan Dukić
/
