Petak 13. i pun mjesec zanimljiva je kombinacija za neki dobar koncert, a kad se baš utrefi Maksim Mrvica, vjerujte mi, to je pun pogodak i još nekoliko stepenica više. Doduše, Maksim Mrvica je pun pogodak uvijek i prilika koja se nikako ne propušta, jer je njegova karijera, ipak prije svega svjetska, a tek onda domaća.
Dokaz da je to tako, bio je i koncert u čakovečkom Centru za kulturu. Mala, vrlo ugodna dvorana nažalost nije bila ni do kraja popunjena, a kamoli da se tražila karta više.
Srećom, to nije nimalo smelo slavnog virtuoza da za malobrojnu publiku priredi koncert za pamćenje, da nam prezentira i prenese svoju veliku strast za muzikom.
Pojavio se nekoliko minuta poslije osam sati i bez riječi, u svom stilu, uz blagi osmijeh i naklon odmah sjeo za klavir i započeo svoju priču. A priča se sastojala od dva dijela po pola sata.
Prvi dio je meni osobno bio zanimljiviji, emotivniji i uvlačio me u svoju priču punom silinom, ali daleko od toga da mi drugi dio koncerta nije bio po guštu. Svaki dio je imao drugačiju magiju i izazivao drugačije emocije.
Da si možda malo dočarate koncert koji je jako teško opisati riječima, evo kako je izgledao program;
J. Brahms – Rapsodija op.79. u h-molu
M.P.Mussorgsky - Slike s izložbe
- Promenade
- Gnom
- Promenade
- Stari zamak
- Promenade
- Tuilleries
- Bydlo
- Promenade
- Ples pilića
- Samuel & Schmuyle
- Tržnica u Limogesu
- Katakombe
- Cum mortuis in lingua mortua
- Koliba babe Jage
- Velika vrata Kijeva
Nakon toga je uslijedila pauza od dvadeset minuta, i nastavak;
N. Rota – Godfather – Kum
E. Gold – Exodus
C. Saint-Saens – Labud
Y. Tiersen – La valse d'Amelie
G. Bizet – Carmen
F. Liszt – Balada br.2 u h-molu
Doživljaj glazbe je vrlo individualna stvar i vjerujem da svatko na koncertu ima svoje momente koji su mu posebni i stvaraju onaj poseban miks osjećaja ugode, sreće, veselja, spokoja, ushita… ili točnije, svatko ima svoj razlog zbog kojeg odlazi slušati muziku uživo i zašto baš određenog izvođača.
A zašto baš Maksim Mrvica?
Zato jer je drugačiji, poseban, samozatajan, strastven pomalo čak i mističan. Sve su to epiteti kojima se može opisati sama pojava Maksima Mrvice, ali puno važnije je da sve te epitete možete iskoristiti i da opišete ono što se čuje kroz njegovu glazbu. A možete.
Jednom kad se zarazite s njegovim ekspresivnim i emotivnim nastupima, uvijek ćete se vraćati na njegove koncerte, pa tako ja već sada, iako još pod dojmom koncerta o kojem pišem, razmišljam kako bi bilo dobro da ubrzo opet bude neka prilika za karizmatično večer sa Maksimom Mrvicom.
