Ljeto u gradu definitivno dostiže svoj vrhunac dolaskom večeri i padom temperature. A odlazak na dobar koncert je savršen način za upotpunjavanje takve večeri. Tako su ovu vruću zagrebačku srijedu navečer upotpunili losanđeleski Rival Sons, blues rock bend s potencijalno vrlo uspješnom budućom karijerom. Očekujući opuštenu atmosferu i mali broj posjetitelja, ostala sam više nego iznenađena dupko popunjenim Malim Pogonom Tvornice Kulture, što i nije bilo toliko ugodno s obzirom na paklenu temperaturu. Također je iznenađenje bilo i godište publike, koja se, osim ekipe u srednjim dvadesetima, sastojala i mahom od nešto, za uobičajeni koncertni prosjek, starijih ljudi, koji su proživjeli mladost u sedamdesetima slušajući Zeppeline i slične bendove koji dijele glazbeni pravac s ovim uzbudljivim bendom u usponu.
Temperaturu su dodatno zagrijale domaće snage, varaždinski blues-rock band Jam Ritual koji je relativno novi bend na sceni, no svakako ih ne bi trebalo propustiti ukoliko imate priliku i afinitet prema takvom glazbenom žanru. Nakon tog ugodnog domaćeg iznenađenja, nešto prije 23 sata, na stage se penje američka četvorka vrlo interesantnog, ali pomalo kičastog imidža i započinju koncert tijekom kojeg su nizali hitove s albuma Before the Fire i Pressure & Time kao što su "Gypsy Heart", "All Over The Road",“ I Want More". Publika odlično prihvaća bend koji joj uzvraća konstantnom komunikacijom, što se u tolikoj mjeri rijetko viđa. Jay Buchanan, sitan pjevač snažnog glasa, nekoliko puta se našalio na račun reflektora koji su prejako svjetlili, rekavši da se osjeća kao hamburger koji čeka da bude poslužen te je htio malo prigušenije svjetlo kako bi mogao vidjeti publiku. No nažalost, iz nekog razloga se njima nije dalo previše manipulirati pa su dečki ostatak koncerta izveli uz jako osvjetljenje, a time i grijanje, zbog čega im skidam kapu što su izdržali, s obzirom da sam se ja, zajedno sa ostatkom publike „topila“ unatoč trima upaljenim klimama (i ventilatoru koji je tijekom koncerta postavljen na stage).
Osim starim materijalom, počastili su nas dvjema novim stvarima s nadolazećeg albuma (koji izlazi u rujnu) od kojih je jedna bila lagana "Jordan", koja govori o gubitku bliske osobe, a posvećena je preminuloj prijateljici koja ih je spojila s ljudima koji su im omogućili da kao bend budu na ovom mjestu na kojem danas jesu. Sentimentalnost momenta za bend dodatno je pojačana činjenicom da je baš na dan koncerta bila njezina obljetnica smrti. Nakon emotivne izvedbe, dečki su do kraja koncerta animirali publiku žestokim zvukom. Bisa, kakvog znamo, nije bilo jer je Buchanan rekao kako nisu jedan od bendova koji odlaze sa stagea čekajući da se vrišti za njima nego da ostaju tamo do kraja. Među posljednjim pjesmama bila je i „Soul“ te obrada „It's a Man's World“, legendarnog Jamesa Browna. Nakon sat i pol odlične svirke, mokri i umorni, svi smo mogli sa sigurnošću reći: Ljeto nam se vratilo. A i dodatno je uzavrelo daškom Los Angelesa.
