Review
Uz glazbu nekih bendova osjećate se instanto desetak godina mlađe. Botoks za rutinizirani, komformistički misaoni (ne) sklad post post post adolescentskih godina.
Buđenje leptirića u glavi, žeđi za koncertima u tamnim utrobama alternativnih klubova i želja za ispijanjem piva (mnoštva piva) dok se razbacujete u prvim redovima uz bok napaljenih tinejdžerica. Samo još nedostaje flashback na snena i mamurna jutra i kašnjenja na dosadne satove matematike tijekom kojih u svoj blokić zapisujete... “Vlasta Popić”.
Tako nekako se osjećam dok preslušavam EP, ovog mladog varaždinskog benda, naslovljen Najjača ultimativna mašina za ubijanje.
Iako ova kompilacija 4 demo-snimke traje jedva deset minuta, utisak koji ostavlja jedošli smo, rasturili i kada vam je postalo najbolje, sišli sa bine.
Prva stvar On je sada sasvim drugi čovjek započinje vrlo Repetitorskim štihom i iako će ovo zvučati vrlo zastarjelo, podsjeća me na dane kada su zagrebačkom scenom prašili bendovi poput Kojota. Sirovo, energično, mlado i žeeeeestoko.
I kako da, kako da se pokrenem…pjeva Ivan u sljedećoj stvariI kako da se pokrenem jer tijelo mi je nikakvo… nastavljajući u jednakom mračno-gitaristički-agresivno-Teenage Angst tonu.
Pripitomljeni đavo surovija je i psihodeličnija stvar koja nas svojim zavodljivo-intrigirajuće mračnim tekstom poziva u kompleksniju strukturiranu pjesmu i najavljuje kako su Vlasta ovim EP-om zagrebali tek po površini svog glazbeno-spisateljskog umjeća. Demo snimke i jesu, uglavnom, teaseri. Audio snimke određenog trenutka, state of mind benda koji nas time bockaju i pitajuAre you interested?
Kako ja nepopravljivo padam na emocionalno-snene pjesme,Promjena je moj favorit ovog EP-a. Dok se u početnoj pjesmi Ivan pita kako da se pokrene, ovu otvara stihovima Ne želi više da joj pišem pjesme, da pravim crteže mene i nje. Rekla mi je BMK, da mi više ne vjeruje. Smeta joj što sam stalno pijan, zaboravljam na stare dogovore. Ne želim zašit hlače, stalno žicam pare, grozan sam zaista, vjerujte. Al ja, zaista, volim je. Al jaaaaa zaista, volim je….Promjena ritma, bubanj, gitara, Ivan sada vrišti Za nikoga više ne marim. Ne brinem se više, nemam razloga, probada me u prsima i grlo mi se steže, kad osjetim promjenu, promjenu, kad osjetim promjenuuuuuuu. Oh, da, ipak su ovo (Joy Division-Sonic Youth-esque) Vlasta Popić, a ne francuski šansonijeri.
Ostaje pitanje…”Are you interested?”. Oh yes, yes, I am.
Mali savjet: ako ste u prilici, posjetite koncert ovog benda. Botoksirajte se i vi!
Lidia Horvat
/
