Poetry from the Future

Review

Već pogled na postavu daje naslutiti da se radi o neuobičajenom ostvarenju. Prije svega radi se o neuobičajenoj kombinaciji glazbala. Naime, kvartet To Be Continued čine pijanist Carol Liebowitz, fagotist Claire de Brunner, saksofonist, trubač, klarinetist i flautist Daniel Carter i vibrafonist, bubnjar i udaraljkaš Kevin Norton, od reda cijenjeni njujorški improvizatori. Sva četvorica navedeni su kao autori skladbi iako sve upućuje na to da nema skladbi u smislu tema koje služe kao predlošcu za improvizacije. To su slobodne improvizirane izvedbe od samog početka, bez predumišljaja i alibija, ostvarene na licu mjesta, kako i dolikuje potkovanim glazbenicima neobuzdanog duha i beskrajne maštovitosti, onima koji pažljivo osluškuju i spremni su u svakom trenutku odgovoriti na izazov, ponekad i intuitivno, nekonvencionalnim i beskompromisnim avanturistima, nesputanim i slobodoumnim istraživačima još neotkrivenih tajni glazbe. Naslovima skladbi koji su znakoviti, među ostalima “Invisible Colors”, “Sonic Mirage”, “Ringing Circles” ili “Cascadeascope” upućuju tek na nadahnuće, duševna stanja ili slike koje su im strujale glavom prigodom izvedbi, koje su intuitivno pretvarali u zvukove. Klasika i jazz su konstitutivni elementi njihovih izvedbi iako je to tek površna naznaka. Mogli bismo njihove izvedbe proglasiti crossoverom, možda glazbom treće struje ili pak tzv. bienalskom glazbom, možda ipak, najprije, suvremenom improviziranom glazbom, ali sve su to tek asocijacije koje ih ne definiraju u potpunosti. Možda bismo mogli oformiti novu ladicu u koju bismo smjestili sastave koji izvode takvu glazbu; naziv tog stila mogao bi biti “kreativna glazbena igra”.

Davor Hrvoj