Review
Stvaraju li bendovi scenu ili scena stvara bendove? Na našem dijelu brdovitog Balkana čini se da ni nije posebno bitno je li prvo bila kokoš ili jaje jer nema baš ni jednog ni drugog, kad je nekakav indie rock u najširem smislu u pitanju. Stoga, potrebno je nekako, bilo kako, smisliti način da se stvari malo pokrenu. Ova kompilacija mogla bi biti jedan od mogućih koraka u pravom smjeru.
Za one koji misle da scena postoji, pretpostavljam da na umu imate onih nekoliko klubova po većim hrvatskim gradovima u kojima se tu i tamo, između raznoraznih slušaonica, dogodi da zasvira neko inozemno ili domaće indie ime. Indie u smislu “mali” bend, sa skromnim ili nikakvim izdavačem i skromnom ili nikakvom promocijom koja ih prati. No, dok razmišljate o tim mjestima, možda vam ne pada napamet da na nekoj kratkoj šetnjici od zadnjeg bus stopa do tog kluba redovito prođete pokraj bar tri-četiri narodnjačka kluba, toliko prepuna da iz njih ispadaju ljudi, uz stravične zvukove razbijanja čaša i onog najnižeg turbofolka koji postoji, čak i u glavnom gradu naše nacije (ili možda baš najviše u njemu). Žalosno je da je ta narodnjačka možda jedina domaća scena koja funkcionira kako treba, sa stalnim, redovitim programima, izvođačima koji zarađuju i klubovima koji posluju u plusu. Za većinu ostalih u domaćem glazbenom biznisu, koji nisu Huljići, Seve, Rozga ili Thompson, sve se svodi na životarenje i preživljavanje, posebno kad je riječ o bilo kakvom alternativnijem obliku glazbe. Indie whaaaaat? Žalosno, jer su nam baš takvi potrebni da bar malo neutraliziraju to tragično stanje. Ne mogu zamisliti da je u Mađarskoj, Srbiji ili Sloveniji stanje nešto dramatično bolje. Zato unaprijed pozdravljam bilo kakav pokušaj buđenja prostora tih četiriju država, koliko god se on činio malim i beznačajnim.
S obzirom na sve navedeno, ideja labinskih Orange Stripsa i njihove OSA Medie kao izdavača da pokušaju okupiti perspektivnu indie ekipu s tih prostora na jednome mjestu dolazi kao kiša u Sahari i budali šamar. Kako sami kažu, napravili su to da pokažu da u našoj regiji ima i dobre glazbe, uz sve ono što nam neprekidno serviraju. Osim toga kažu i - toliko različitih stilova i mjesta, a toliko sličnih priča. Istina je, svaki od 15 bendova koji je dobio svoje mjesto na ovoj kompilaciji iza sebe ima godine sviranja i nastupa posvuda, samoizdate albume i albume izdate za male izdavače pod svakakvim, nikakvim i nemogućim uvjetima, jeftine ali kreativne video uratke, svoje male fan baze, priznanja od strane kritike, support nastupe za respektabilna imena i određeni stupanj prepoznatljivosti u matičnoj državi, bar od strane neke manjine. Usprkos tome, nitko od njih od glazbe ne živi, niti si može dozvoliti da sve baci na tu kartu, pa su ljubav i strast prema glazbi jedino logično objašnjenje za to što su uopće uspjeli doći do te točke u karijeri i zajednički nazivnik za ovu kompilaciju. Također, svi razmišljaju internacionalno i anglofono, tako da nećete morati muku mučiti s mađarskim i slovenskim, što je u današnje vrijeme za takve bendove i jedino logično rješenje, a i jedino iskreno – naravno da su se svi navrtjeli britanskih i američkih bendova i da među njima pronalaze neke svoje glazbene uzore.
Iako ne bi bila neka kardinalna greška reći da svih 15 bendova ovdje svira neku vrstu indie pop-rocka, ne bi imalo ni previše smisla, budući da su varijacije na tu temu od benda do benda ogromne, kao što su uostalom odavno ogromne unutar samoga žanra. Kompilaciju tako otvaraju mađarski Amber Smith, jedan od bendova koje je nezgodnije guglati jer Google još uvijek prije njih izbacuje tu manekenku i glumicu, energičnom, prljavom, gitarskom “Square1”, a zatvaraju slovenski The Tide atmosferičnom, grandioznom, klavirom predvođenom baladom “Snow” na tragu recentnog Elbowa. Između njih, možda će vas najviše iznenaditi Varaždinka Diyala, u odličnom, mračno senzualnom trip-hopu “Wander”, dubrovački Embassy 516 kratkom ali slatkom “The Bees, The Beasts, The Nightmare Train”, koja svojim umirujućim, šaputajućim electro-shoegaze ozračjem podsjeća na M83 u njihovim nježnijim varijantama, ili pak srpski The Mothership Orchestra, negdje na tragu baroque popa Tindersticksa, s podjednako impresivnom lepezom instrumenata. Od prisutnih domaćih imena trenutno su najaktualniji HEMENDEX i Kimiko , svaki sa svojom vrstom electro miš-maša, i jedni i drugi sa svojih recentnih izdanja “Reset 2” i “From Our Room To Yours”, izdanih za domaći Geenger Records, koji možda jedini ima potencijala da postane nekakav prepoznatljivi indie label na ovim prostorima. Negdje baš u sredini su inicijatori svega Orange Stripsi, čija “Suffocate In Love” visoko podiže očekivanja za njihov novi studijski album. Zapravo, svaka pjesma ovdje je samo nekakva početna točka za potencijalno beskonačno kopanje po Facebooku, Twitteru, last.fm-u, SoundCloudu i čak MySpaceu (koji navodno ponovno postaje aktualan, nakon uvođenja bolje integracije s ostalim društvenim mrežama), bolje upoznavanje s bendovima, onime što se događa oko njih i možda otkrivanje još kakvog zanimljivog novog benda. Ako baš hoćete, ova kompilacija može izvrsno poslužiti kao filter koji će pretragu u stilu “regionalni indie bendovi” suziti na neki prihvatljivi, smisleni broj rezultata.
Gledajući u budućnost, ovo “Vol.1” sugerira da bi moralo biti još nastavaka – materijala zasigirno ima, a ima i ovdje nepokrivenih teritorija u našoj okolici. Ponovno gledajući u budućnost, voljela bih kad bih mogla reći da vjerujem da će neki od ovdje predstavljenih bendova odjednom iskočiti iz svega u neki status rock zvijezdi, no stvari baš ne funkcioniraju tako u današnjoj kaotičnoj, nepoštenoj, umjetnoj glazbenoj industriji, a i teško je na temelju par pjesama i možda kojeg live nastupa kojeg ste ulovili negdje usput stvoriti neko definitivno mišljenje o potencijalima pojedinih bendova. Prije bih im svima poželjela nekakav umjereni, neočekivani hitić ili nešto slično što bi ih malo poguralo i omogućilo im da jednostavno nastave raditi ono što vole i da od toga mogu normalno živjeti - mislim da nekakva slava i novac nisu motivacijski faktori kod nijednog od ovih bendova. Također, voljela bih vjerovati da su ovakvi potezi pokazatelj da izlazimo iz nekih mračnih vremena što se domaćih i regionalnih glazbenih scena tiče, da će ovakvi bendovi s vremenom stvoriti scenu a onda scena još novih bendova i tako u krug, sve dok se omjer broja klubova u kojima se sluša nešto aktualno i zanimljivo i klubova u kojima trešte sranja ne preokrene, koliko god se to činilo utopistički.
PS Iako prije nekoliko mjeseci to možda ne bi ni bilo potrebno napominjati, u svijetlu ACTA-e i sličnih idiotarija koje nam svima dižu tlak nije naodmet – cijelu kompilaciju možete naravno besplatno skinuti ovdje ili ju možete kompletno preslušati na SoundCloudu. Također, ako znate neki dobar bend ili jeste neki dobar bend, ili samo imate ideja i sugestija za slijedeći nastavak, mejlajte na osaindie@gmail.com.
Danaja Glavčić
/
« Yammat - Kompilacija 
