Review
Osam studijskih albuma, tri box seta, preko 40 singlova, dva kompilacijska albuma, samo su neka glazbena ostvarenja trenutno jedne od najpoznatijih pjevačica u svijetu, Jennifer Lopez. A. K. A. je, dakle, deseti po redu album ove američke, prije svega, zabavljačice. Na deluxe izdanju se nalazi čak osam kolaboracija, a na standardnom pet. Prvu smo mogli čuti još u siječnju kada je izbacila najavni singl Same Girl, koji je nastao u suradnji s French Montanom s kojim je radila i na I Luh Ya Papi. Osim brojnih suradnji, J. Lo se može pohvaliti i brojem producenata i pisaca koji su radili na albumu.
No, bez obzira na broj ljudi, A. K. A. je siromašno glazbeno ostvarenje. Nakon više slušanja, pokoja pjesma će vam ući u uho jer je zaraznog ritma, ali to uopće ne govori o kakvoći. Baš suprotno, ziheraški se išlo na ono što će zasigurno upaliti, makar trajalo nekoliko ljetnih mjeseci. Tako prva, istoimena pjesma, ujedno i suradnja s T.I.-em, je pop pjesmuljak s nešto elemenata današnjeg komercijalnog housea što bi bilo zapravo ono što se vrti po MTV-ju, Guetta, Avicii i slični.
Kroz cijeli album se isprepleću prolazni, plastični uradci zajedno s baladama, dubljim pjesmama koje to ne uspijevaju biti. Primjerice, Emotions je instrumentalno puno ogoljenija, trebala bi odavati dojam iskrenosti, nekakve dubine jer je glas u prvom planu, međutim pjesma je jednostavno neuvjerljiva. Ne pomažu ni stihovi I feel good, cause I don't feel bad ili I'm so numb, you're so dumb. Uvjerljivija Let It Be Me, koja je izvedena samo uz gitarsku pratnju, čini pravi primjerak adult contemporary glazbe i mogla bi još proći u nekom novom Disneyevom filmu, što i nije tako loše jer je ovdje J. Lo, vokalno najjača. U drugu ruku, beskrajno iritantne I Luh Ya Papi i Booty poništile su sav trud koji je uložen u ovaj album.
Mr. Worldwide, kako sebe voli nazivati Pitbull, u posljednjoj pjesmi sa standardnog izdanja, samo u jednoj strofi riječ booty spomene 11 puta, oko koje idu stihovi poput She got a booty, that'll swallow a thong. No ne treba se isčuđavati tekstu ove moderne ode guzicama jer je J. Lo nerijetko isticala koliko je ponosna na svoju stražnjicu.. a glazba je nelagodna koliko i tekst, provlači se nekakva dionica koja podsjeća na polifoni orijentalni ringtone za mobitele. Najsvijetlija točka albuma je suradnja s Rickom Rossom, Worry No More. Međutim, kvalitetu te pjesme uspjeli su narušiti autotuneajući njen vokal kroz cijelu pjesmu, što je smiješno jer očekivali biste da, barem jedan od 27 producenata koji su radili na cijelome albumu, zna bolje.
Cijeli A. K. A. je pomodan i prolazan album pun pjesama s rokom trajanja i to vrlo kratkim, usudit ću se reći. Jennifer Lopez bi, sa silnim iskustvom i znanjem o glazbenoj industriji, trebala moći bolje. Umjesto da to iskoristi, „šablonski“ je napravila desetak pjesama, igrajući na sigurno. To se osjeti i vidi u pjesmama i po tome ovaj album nije nimalo inovativan ni zanimljiv, a atraktivna je samo naslovnica.
Andrea Tomljenović
