The Blues Don't Lie

Review

E sada idemo na album koji je trenutačno na svim relevantnim top ljestvicama na samom vrhu. Idemo na album kojim Buddy Guy zatvara svoje nastupe na turnejama i kojim, obzirom na svoje godine, polako ulazi u smiraj svog doma, studija i vjerujem da ćemo još imati prigode slušate nešto što će dolaziti iz radionice ovog majstora bluesa, čovjeka, koji je dio stvaranja ovog glazbenog stila. Njegov zadnji album "The Blues Don't Lie" njegova je istinita priča kada se govori o bluesu.

Album "The Blues Don't Lie" 30. rujna objavila je RCA Records uz svjetsku radijsku promociju memfiške promotivne kuće Blind Raccoon. Ima jedan moj poznanik koji teško razumije formulaciju noviteta, odnosno novih izdanja. Iz tog razloga njemu je ovaj album lanjski snijeg, no zaboravlja se jedna bitna činjenica, a to je prostor gdje mi živimo, zaboravljamo medijski prostor i na kraju, molim vas lijepo, gdje ste i kada u javnom prostoru mogli čuti makar i jednu pjesmu s ovog apsolutno nevjerojatnog albuma Buddyja Guyaja. Nažalost, nigdje! Zato ovih, niti tri mjeseca za mene nije lanjski snijeg, već aktualno izdanje oko kojeg se vrte prva mjesta na brojnim top ljestvica diljem svijeta.

Ovaj datum nije slučajno izabran, jer baš 30. rujna prošlo je 65 godina od kako se Buddy Guy doselio u Čikago i tu je napravio respektabilnu karijeru. Iza sebe Buddy Guuy ima osam Grammyja, ali to njemu ne ostavlja prostor da bi se izležavao na lovorikama, već on stalno traži način da ide dalje, da ne posustaje. U tome ga značajno podržava njegov producent, suradnik, bubnjar i prijatelj Tom Hambridge, a tu su i gostujuće face, sve odreda njegovi frendovi, počevši od impresivne Mavis Staples pa preko Jamesa Taylora, Elvisa Costella, Jasona Isbella do jednako legendarnog Bobbyja Rusha. Tu bih posebno istaknuo svirku briljantnog Reesea Wynansa na klavijaturama. I, naravno, pred nama je ponovo album koji odvaljuje sve one koji prate i vole ovaj glazbeni stil. Svih 16 skladbi na albumu imaju svoju priču i težinu, no akustična "King Bee" pokazuje da taj povratak korijenima nije čak ni njemu nikakav balast, već dapače kao da se otvorio jedan novi glazbeni svijet.

Pisati općenito o Buddyu Guyju i njegovom značaju na blues sceni apsolutno je deplasirano i, kako bi se reklo: "tko zna zna, a tko ne... tu jednostavno pomoći nema".

Ovih 16 skladbi za 19 album "The Blues Don't Lie" Buddy Guyja jednostavno pokazuje koliko je on u svemu tome, toliko da bez imalo ustezanja mogu napisati da Buddy naprosto živi taj i takav blues i da mu je u potpunosti predan.

Buddy ne spava na lovorikama, on se trudi, on radi, gradi i stvara priču koja će definitivno obilježiti tu njegovu ulogu na blues sceni.

Mladen Loncar - Mike