Review
Nema gore od karijere koja ide unedogled. No, zarađuju se dok god se može, bilo glazbenih ideja ili ne, i često smo svjedoci u kakve krajnosti idu pokušaji održavanja karijere na životu. Fanova će uvijek biti, kao i onih nostalgičnih za starim vremenima, no nekad jednostavno treba znati stati i sačuvati dostojanstvo. Erasure su još jedan bend koji svoju karijeru rastežu izvan bilo kakvih prirodnih i smislenih granica.
Četrnaesti album je još jedan pokušaj da se vrate na vrh britanske synthpop scene kojom su suvereno vladali početkom devedesetih. No ovo nisu ista vremena, prošlo je dvadeset godina i varijacija na temu housea i electropopa ima i previše i potrebno je nešto uistinu značajno da se netko istakne u tom moru generičke glazbe. Erasure, naravno, nemaju to nešto.
Nedostatak bilo kakve inspiracije se, tipično za pop scenu, pokušao nadoknaditi produkcijom. I tu se uistinu nije štedjelo, naime, angažiran je Frankmusik, producent koji stoji iza remikseva zvučnih imena poput Pet Shop Boysa i Lady Gage, a koji upravo Erasure citira kao svoje najveće uzore. No, svojim uzorima nije ponudio ništa izuzev generičkih Ibiza beatova kojima će se prelako utopiti u klupsku masu. Ili na Eurosong.
Upravo je Eurosong logičan nastavak karijere za Erasure ukoliko baš nikako ne žele odustati. Jeftini ljubavni stihovi na generičkoj produkciji su ono što je nordijskim zemljama godinama osiguravalo pobjedu na tom (ne)prestižnom natjecanju. Obzirom da se Ujedinjeno kraljevstvo već godinama sramoti iznimno niskim plasmanima, možda bi Erasure nekako uspjeli urediti tu negativnu bilancu.
Šalu na stranu, Tomorrow's World ne donosi ništa novo za sutra, dapače, zapeo je u trenutnoj struji generičke produkcije u kojoj se zvijezdom postaje tek medijskim napisima. Erasure tih medijskih napisa nema, a i svoje prepoznatljive kvalitete (vokal Andyja Bella ovaj put unakažen Autotuneom) su zagubili u slijepom traženju hitova. Vrijeme je za kraj, no pitanje je nakon koliko godina i nakon koliko ovakvih albuma će Erasure to konačno shvatiti.
Ivan Glazer
