Red Carpet Massacre

Review

Nakon uspješnog okupljanja originalne postave na iznimno kreativnom albumu Astronaut, grupa Duran Duran nakon 3 godine konačno izdaje njegov nastavak Red Carpet Massacre. Prvotno nazvan Reportage, album se našao na mrtvoj točki nakon što je band definitivno napustio gitarist Andy Taylor. Ipak, zamjena je trajno pronađena u liku Dominica Browna, cijeli materijal je iznova kreiran, a u pomoć su priskočili Justin Timberlake i Timbaland koji su se uhvatili posla producenata i pomoćnih vokala na nekim pjesmama.

Krajnji rezultat je i zadovoljavajući: album odiše svježinom koja je rezultat koketiranja sa r&b-om, iako mu nedostaje žešćih pjesama dinamičnijeg ritma koje su žarile i palile na Astronautu.

Uvodna The Valley dinamičan je spoj klasičnih hitova Duranovaca i produkcijskih zahvata koji će do punog izražaja doći na ostatku albuma. Pjesma Red Carpet Massacre inspirirana je žestokim rockom, dok će Duranovci vjerojatno do nebesa zahvaljivati Justinu Timberlakeu za pjesme Nite Runner i Falling Down, koje su instantno postale singlice. Nite Runner djeluje kao da je zaostala sa nekog Justinova albuma, dok je Falling Down pravi primjer odlično obavljenog aranžmana.

Ostatak albuma također nudi zanimljiv materijal: Box Full O Honey i She"s Too Much odlične su balade, Timbaland je odlično uklopio svoje r&b ideje u pjesme Skin Divers i Zoom In, a u sličnome stilu su i dobre vrlo dobre Tempted i Last Man Standing.

Tekstovi pjesama inspirirani su životom pod reflektorima koji je došao do izražaja i u ranijim hitovima duranovaca kao što je Girls On Film, a jedini veći nedostatak je već navedena usporedba sa Astronautom. Ipak, nakon 27 godina postojanja grupa, raspada i ponovnih okupljanja, Duran Duran očito još nije spreman za ropotarnicu glazbene povijesti, a sa novim albumom dokazuju da se odlično uklapaju i u nove glazbene trendove.

Goran Hatala