Review
Prije samo četiri dana, točnije 19. lipnja, od strane izdavačke kuće Columbia službeno objavljen je novi studijski album Boba Dylana, "Rough and Rowdy Ways"!
Svi mi koji pratimo ovo što se zbiva na svjetskoj glazbenoj sceni s, naravno, primarnim osvrtom na rock, folk, blues, soul, R&B, blues, jazz i njima pridružene glazbene pravce itekako smo s velikim iščekivanjem dočekali sam izlazak albuma, i kada je konačno objavljen nastao je svojevrsni šok! Naime, ako eminentni glazbeni kritičari ovaj novi studijski album svrstavaju na 18. mjesto njegovih diskografskih izdanja, onda to ipak nešto govori. A što?
Nakon, može se to i tako napisati, svojevrsnih diskografskih eskapada Dylan nam nudi i ostavlja svoj novi studijski uradak, prvi u zadnjih osam godina. "Rough and Rowdy Ways" u sebi donosi doista povijesne pjesme, neke su ponovno nastale i ostale za buduća pokoljenja.
Nakon 79 godina života, nakon 61 godine bavljenja glazbom i nakon 58 godina od izdanja prvog albuma, Dylan ponovno pjeva i svira na SVOJ isti način. On si to bezuvjetno može dozvoliti. I što se događa? Svi su polako poludjeli za sat i 10 minuta njegove glazbe u kojoj se doslovno progovara o svemu što je trenutno aktualno, ali i daje se povjesnica nekih značajnih događaja u povijesti Amerike i svijeta, a da bi se cijela "storija" završila nevjerojatnom gotovo 17-minutnom "Murder Most Foul", kojom se progovara o antentatu na JFK-a, ali i na sve one konotacije pop kulture 20. stoljeća, koje su izgrađivale mnoge generacije novopridošlih naraštaja (drago mi je da je i moja generacija jedna od njih).
Moram se malo vratiti unatrag i napisati da ako su albumi "Pat Garrett & Billy the Kid" (1973.) završili na tek 29. mjestu rangiranja Dylanovih albuma, a primjerice "Self Portrait" (1970.) završio je na 32. mjestu, onima koji poznaju njegov diskografski opus bit će sve jasno, jer "Rough and Rowdy Ways" nije bez veze, samo tako završio na 18. mjestu. Doista valja dobro razmisliti o tome.
Raznorazne glazbene i slične im tiskovine pišu doista svašta, ali u konačnici svi su suglasni da je Bob Dylan doista nenadmašan, kada treba udariti upečatljivi glazbeni pečat i u ovom 21. stoljeću, u ovoj eri informatike, digitalizacije i čega sve ne. Dylan se ne odriče niti Martina Luthera Kinga ni JFK-a i sve to stavlja u vrlo jasne i određene vremenske okvire i šalje poruku. Povijest se ponavlja i ponovno je borba za dostojanstvo, ravnopravnost i slobodu čovjeka aktualna. Zar to nismo prerasli? Zar to nismo ostavili iza sebe? E, nažalost, ipak nismo!
Dylan ponovo secira društvenu zbilju i ne bježi od nikakvih loših stvari, nedaća, baš naprotiv, pokušava ih razgoliti do krajnih granica.
"Rough and Rowdy Ways" je Dylanov prvi novi materijal od albuma "Tempest" iz 2012. Novi studijski uradak stiže tijekom ove globalne pandemije i borbe za rasnu i ekonomsku pravdu. Ovih deset pjesama i dalje krase vizure koje su bili Dylanov glavni glazbeni sukus još od 60-ih: blues, country, folk, rockabilly, gospel itd. Njegova tri najavna singla prije izdanja samog albuma: "Murder Most Foul", "I Contain Multitudes" i "False Prophet" apsolutno su biseri tekstopisaca koji izravno govori i glazbenika koji je u svom skladateljskom talentu još uvijek nedostižan.
Nadam se da sam vam uspio koliko-toliko približiti značaj i važnost ovog studijskog albuma Boba Dylana i zašto je svima nama koji volimo modernu glazbu važno da imamo ovaj album i da jednostavno svjedočimo velikoj istini, i prije svoje osme životne dekade Bob Dylan obilježio je modernu glazbu i 21. stoljeća. "Strašno", zar ne?!
I na kraju, za sve one koji su fanovi ovog velikog umjetnika, ovo je još jedan dokaz zašto ga vole!
Za sve druge, "Rough and Rowdy Ways" istinsko je svjedočanstvo zašto je Bob Dylan tako značajan i respektabilan glazbenik.
Mladen Lončar - Mike
« Triplicate 
