Nathaniel: A Tribute to Nat King Cole

Review

Još jedna posveta velikom Natu Kingu Coleu! Koliko se djelo ovog pijanista, pjevača i skladatelja može eksploatirati, a da se svaki put donese nešto novo, nešto što će biti smislena nadogradnja njegova stvaralaštva? Koliko su glazbenici koji se upuštaju u te avanture dorasli takvom zadatku? Ta se pitanja nameću svaki put kad se pojavi novi projekt koji se poziva na Nathaniela, kako mu je bilo pravo ime.

Kanadski pjevač Ori Dagan ima pokriće u jednom od važnih elemenata koji podsjeća na Colea. Njegove izvedbe ne donose ništa novo, one su retro, stilski bliske izvorniku, ali su opuštene nonšalantne, poletne, uvjerljive. Njegov je bariton zarazan, a scat izvedbe lepršave i virtuozne. Ponekad se samo njegovo pjevanje tekstova doima kao improvizacija, poigravanje ritmom, riječima, kao da ih izgovara neko glazbalo. Da bi se približio auteničnom Coleovom zvuku neke je izvedbe ostvario uz trio bez bubnjara. U njima, kao i svim ostalim, njegovi su partneri bili pijanist Mark Kieswetter, gitarist Nathan Hiltz (nameće se misao da se u toj ulozi mogao naći John Pizzarelli) i kontrabasist Ross MacIntyre. U nekima im se pridružio bubnjar Mark Kelso, a kao gosti uključili su se sopran saksofonistica i flautistica Jane Bunnett u tri, te udaraljkašica Magdelys Savigne u dvije izvedbe. Dvije je ostvario u vokalnim suradnjama. Coleovu skladbu “Straighten Up and Fly Right” otpjevao je uz Sheilu Jordan, a evergreen “Pretend” uz Alex Pangman. Da bi ukazao na Coleovo poznavanje stranih jezika (španjolski, francuski i japanski) i sam se upustio u avanturu - “Darling Je Vous Aime Beaucoup” otpjevao je na francuskom, a “El Bodeguero” na španjolskom. Osim već spomenutih skladbi iz Coleova repertoara, kojima je pridužio “Nature Boy” i “Unfiorgettable”, na CD je uvrstio i nekoliko vlastitih skladbi kojima se zahvaljuje velikanu.

Davor Hrvoj